Senka Bulić je energična, lijepa žena, jedna od onih koje da ne znate koliko imaju godina, nikad ne biste pogodili njihov broj. Osim što ne stari izgledom, glumica i redateljica neprestano se upušta u nove karijerne izazove i to vrlo uspješno. Sve čega se dotakne pretvara u zlato. Pa je HNK Varaždin, nakon što su se umjesto o predstavama tog teatra sve češće vodile diskusije je kazalište sjeveru uopće zaslužio dobiti titulu nacionalnog, na njegovo čelo došla Senka Bulić i za dvije ga godine dovela do glavne nagrade iz sfere teatra - Zlatnog studija za najbolju predstavu. Varaždinci su nagrađeni za predstavu Williama Shakespearea "San Ivanjske noći" u režiji Paola Magellija. Iako je to najizvođenije Shakespeareovo djelo i treba vraška hrabrost upustiti se u tko zna koju po redu verziju, Senka Bulić uspjela je s Magellijem napraviti nešto novo i prokrčiti si put do Zlatnog studija. - Paolo je napravio sjajnu predstavu. O našoj potrebi da sanjamo, o sposobnosti da se odmaknemo od realiteta. Magelli traži maštu od publike. Njegova ljubav prema kazalištu se prenijela na ansambl. Uvijek postigne puno više, izlazi iz svih okvira,stvara atmosferu koja se pamti jer obožava glumce, a i oni njega. Taj spoj ljubavi i umjetnosti ostavlja trag na sceni – reći će intendantica o dobitničkoj predstavi.
Hrabrost
Senki Bulić hrabrosti ne manjka. Iz zapažene glumačke se karijere upustila u redateljske vode, a potom i u organizacijske. Vlastitim je projektom, nezavisnim teatrom "Hotel Bulić" pa potom vođenjem gradskog kazališta Velike Gorice, Scena "Gorica", pokazala da i te kako zna što radi. Izabrana je i za ravnateljicu dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara.
Kad se javila na natječaj za intendanta HNK Varaždin, ne čudi da je mjesto i dobila. Nacionalni teatar na sjeveru u tom je trenutku bio manje kazališna, a više politička scena. Kazalište ogrezlo u makinacije pod pokroviteljstvom lokalne politike puno je godina vodila Jasna Jakovljević. Na redovnom natječaju Vijeće je otpravilo Senku Bulić uz napomenu da "njezin program nije dobro razrađen" i dalo još jedan mandat tada 69-ogodišnjoj Jakovljević. Ipak, nakon revizije i skandala, intendantica daje ostavku, Senka Bulić se iznova javlja i pobjeđuje. Doći na čelo ovakvog rasula bio je hrabar potez.
- Vrlo brzo sam se fokusirala na ciljeve, morala sam u jako kratkom periodu usmjeriti kazalište prema ideji zbog koje sam došla. Imam dobre odnose s gradom, županijskom vlasti i Ministarstvom kulture i medija koji sudjeluju u financiranju programa. Programom i svojim odnosom prema poslu gradim i održavam odnose sa svima koji kazalište podržavaju. A oni vide da je značaj uspjeha u kazalištu i uspjeh Varaždina. Povećali smo broj zaposlenih ljudi u tehnici, angažirali nekoliko novih članova ansambla. Moja pozicija je mandatna i nastojim u tom kratkom periodu napraviti pomake iz kojih će se dalje moći lakše raditi – kaže intendantica Bulić. Diplomatski odgovor, o prethodnici i njezinom načinu rada neće reći ni riječi. Zašto, uostalom i bi, usredotočila se na svoje ciljeve i dobro ih, očigledno je, ispunjava. Ili, kako sama kaže, došla je " s ambicijom da stvori umjetničko mjesto koje treba postati važno i za umjetnike i građane koji ga prepoznaju kao prostor koji ih intrigira, inspirira".
- To ne bih mogla napraviti da nisam došla među ljude koji imaju taj kapacitet, mislim najprije na izvrstan ansambl, ali i zaposlenike različitih profila koji su prepoznali moje namjere i koji bezrezervno sudjeluju u svemu tome. Rekla bih da je to uspjeh kazališta, ali i publike koja je željna kazališta. Varaždinsko kazalište koje je lani slavilo 150 godina od izgradnje je i sagrađeno na inicijativu samih građana. Znači da traje jer je dio identiteta grada i to treba respektirati kod kreiranja programa – odgovara.
Spas
Za HNK Varaždin njezin se dolazak pokazao ne samo spasonosnim već i pobjedonosnim, što dokazuje Zlatni studio. Na poziciju intendanta imenovana je 1. ožujka 2022. godine, dakle nije prošlo niti dvije godine, a HNK Varaždin doživjelo je pravu renesansu. I ranije su predstave bile nominirane za Zlatni studio, ali nagrada im je izmicala. Što je promijenili da scena iznova zaživi?
- Prvo, došla sam među ljude koji imaju veliki kapacitet, mislim najprije na izvrstan ansambl, ali i zaposlenike različitih profila koji su prepoznali moje namjere i koji bezrezervno sudjeluju u svemu tome. Rekla bih da je to uspjeh kazališta, ali i publike koja je željna kazališta. Varaždinsko kazalište koje je lani slavilo 150 godina od izgradnje je i sagrađeno na inicijativu samih građana. Znači da traje jer je dio identiteta grada i to treba respektirati kod kreiranja programa – zna što radi Senka Bulić. U njezine je dvije godine, HNK Varaždin izveo 19 premijernih naslova, Od velikih dramskih komada, plesnih projekata, opernih. - HNK Varaždin mora repertoarno pokriti različite teme, privući publiku različitih generacija, profila. Ponuditi različite estetike. Zato tako puno produciramo – kaže.
Ne prati stope svoje prethodnice, politici ne da u kazalište u Varaždinu, nije dala ni u Velikoj Gorici.
- Nisam nikad bila birana kao stranačka osoba. U periodima u kojima sam bila na čelu institucija različite su političke opcije bile na vlasti. Moj odnos s vlasti je uvijek bio određen interesima kazališta. Nisam se zbrinjavala jer sam nakon faza vođenja kazališta uvijek završavala na nezavisnoj sceni kao slobodna umjetnica. Meni promjene okolnosti rada nisu strane – decidirana je.
"Bogovi"
S njezinim je dolaskom, u teatar došla i publika. Štoviše, kazalište je puno, teško je nabaviti karte za nove predstave na repertoaru, najvećim uspjehom pokazala se predstava "Bogovi".
- Da, bio je to veliki uspjeh. Tada sam vidjela da je varaždinska publika reagirala odlično na neobičnu estetiku i brutalnu temu o obiteljskim odnosima. To su bili počeci kad sam još upoznavala grad. Ali mi je bilo jasno da se u ovom gradu može upuštati i u hrabrije umjetničke izazove. "Slučaj vlastite pogibelji" je predstava zbog koje nam dolazi i publika iz Slovenije, za "Bubu u uhu" je i dalje velik interes...Imamo velik odaziv publike za sve predstave, odlične suradnje sa školama, ne samo iz Varaždina nego i iz okolnih županija. Velika je stvar da kazalište raste i da ga se percipira i šire – zadovoljna je Senka Bulić.
Iako vrlo lijepa i uspješna, idealna meta za žutu štampu, Senku Bulić nikad se nije povezivalo sa skandalima jer, kaže, "Nije nikad ni bila sklona takvom imidžu". - Ono što je utjecalo na moj imidž je ono što sam radila pa je iz toga proizlazio određen interes. Nisam mislila da se trebam drugačije izlagati osim preko svojih umjetničkih izbora – govori. Zato su mediji jedva dočekali kad se atraktivna Bulić upustila u vezu s 18 godina mlađim Damirom Josipovićem. U naslovima o njihovoj se ljubavi uvijek spominje ta razlika u godinama, smeta li ju to? - Smetalo me u početku jer nisam nikad bila u fokusu zbog privatnog života. Ali razumljivo mi je da to izaziva neku vrstu znatiželje iako to nisu neuobičajeni odnosi. Ne mislim da su ti komentari zlonamjerni, samo je trebalo vremena na privikavanje – iskrena je.
Danas živi na relaciji Zagreb-Varaždin, redovna je na poslu, udaljenost od 70 kilometara nije joj teško prelaziti. Ipak, za privatni život, kaže, jedva ima vremena. Izlasci su joj uglavnom vezani uz posao, i jako malo ima vremena koje može "provesti po svom". A kad ga ipak pronađe, voli otići na more jer ju "regenerira". Čini se da ima neiscrpan izvor energije. Koji je recept u šestom desetljeću života biti u naponu snage, izgledati tako dobro? - To je izgleda ipak više stvar genetike. A na zadovoljstvo najviše utječe upravo ova mogućnost, da radim jako puno ono što jedino znam. Jednako sam se ponašala i kad sam radila u nezavisnim uvjetima i sada kad sam u instituciji, jedino puni angažman ima smisla, kazalište se ne može raditi polovično. Nekad sam bila discipliniranija kad je treniranje u pitanju. Sad to jedva uspijem iako me tijelo alarmira – kaže Senka Bulić.
Mnogima je žao što je Senka Bulić sišla sa scene. Tepaju joj da je "simbol dramske dive". ali nema se vremena, kaže, posvetiti sceni. Po dolasku u HNK Varaždin igrala je u Matanićevim "Bogovima", no čini se da će na tome i ostati. - Teško mi je to izvedivo. Ogroman je presing dnevnog ritma. Matanićevi Bogovi su bili na početku mog mandata i smatrala sam da moram biti i tako dio projekta, izložiti se i na sceni pa zajedno s ekipom doživjeti reakciju grada, ili uspjeh ili neuspjeh – govori o potezu koji se dojmio varaždinskog ansambla. Što se tiče "dive", kaže da je "istinska diva bila neprežaljena, jedna jedina Ana Karić".
Red i disciplina
Senka Bulić je poznata kao vrlo disciplinirana osoba, stroga ali pravična, kažu oni kojima je bila šefica. Voli glumce, štoviše, reći će da ih "obožava". – Način na koji razmišljam o repertoaru je ovisan o njima, njihovim talentima, kreativnosti, sposobnosti. U Varaždinu im nudim spektar različitih rukopisa, želim da rade u velikim komadima, velikim podjelama, da se razvijaju i rastu, da ih ta iskustva obilježe. Jako puno rade, možda mi to i zamjere ponekad, ali mislim da im je jasno zbog čega je intenzitet takav. Nisam štreberica, ali pokušavam stvoriti makar nekakav red. Uspijevam se fokusirati na bitno. Ali u kazalištu se stvari vrlo brzo izmjenjuju, to je rad s ljudima, emocijama. Štreberski modeli se vrlo brzo pokažu neuspješni – ozbiljna je. Ipak, prihvatila se posla ravnateljice dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara pa možda entuzijazam za HNK Varaždin splasne. Hoćete li stići obavljati oba posla obavljati bez da jedan pati na uštrb drugoga? - Čast mi je što sam pozvana da radim na tako respektabilnom festivalu u dramskom programu. To mogu obavljati bez da utječe na kvalitetu rada u Varaždinu. Ovogodišnji program donosi četiri premijere vezane za temu Mediterana koji je misao vodilja ovogodišnjeg festivala. Mislim da će biti vrlo uzbudljiv program – veseli se još jednom izazovu.
U međuvremenu su na varaždinskoj sceni užurbane probe za operu Madame Butterfly, koja će izaći sredinom ožujka, "Mačka na vrućem limenom krovu" premijerno će se izvesti u travnju, a za kraj sezone Livija Pandur režira predstavu "Čekajući Oresta", koja će biti izvođena u Varaždinskim Toplicama na rimskom arheološkom nalazištu Aqua Iasae.