Jučer je predstavom “Cerberus”, koju je izraleska plesna skupina Fresco Dance Company izvela na pozornici zagrebačkog HNK , otvoren Tjedan suvremenog plesa, najugledniji i najdugovječniji međunarodni zagrebački kazališni festival. Ove godine slavi 30. obljetnicu, sazrijevši u jednu od najznačajnijih europskih plesnih manifestacija.
Majka Tjedna suvremenog plesa je Mirna Žagar. Jedan od temelja njezina uspjeha je to što nije materijalno vezana uz Hrvatsku. Od 1995. živi u Kanadi, u Vancouveru, gdje od 1998. vodi, kao izvršna direktorica, Plesni centar. Do Kanade je dospjela javivši se na javni natječaj. Prošla je poradi svoga ugleda, ne samo kao priznata hrvatska plesna umjetnica nego kao i istaknuta članica različitih međunarodnih žirija.
Vratila Freya
Povjereno joj je da istodobno vodi projekt gradnje i stvara program njihova novoga plesnog zdanja. Scotiabank Dance Centre otvoren je 2001. na površini od deset tisuća četvornih metara, a gradnja je stajala 11 milijuna dolara. Otad do danas Mirna Žagar postaje prominentna osoba u kanadskoj kulturi, čija ju je premijerka 2009. odlikovala visokim odličjem...
Plesačka karijera Mirne Žagar potrajala je 25 godina. Prve profesionalne korake napravila je u Zagrebačkom plesnom ansamblu. Plesala je u brojnim zapamćenim predstavama, a važnije su “Balade Petrice Kerempuha”, “Dinarka”, “Silitron Moving Art”. Godine 1981. Mirna Žagar postaje direktorica ZPA i zaslužna je za razvoj brojnih novih koreografa: Jasminke Neufeld, Katje Šimunović, Ksenije Zec, Mare Sesardić. Iz toga doba pamti se njezina uloga u predstavi “Glorija, Glorija” Damira Zlatara Freya, koja je igrala čak 200 puta. Freya je Žagareva zapravo vratila na zagrebačku scenu.
Posljednji put Mirna Žagar zaplesala je 1991., na sceni ZKM-a, u glasovitoj predstavi Vite Taufera “Odisej i sin”.
Njezina je zasluga što je festival tradicionalno uključen u europske i svjetske tokove te da je gotovo presudan za nazočnost hrvatskih plesnih umjetnika u inozemstvu.
Prvih deset godina festivala obilježila su gostovanja nekih od najznačajnijih plesnih umjetnika i skupina toga doba, od Josefa Nadja do Sussane Linke. Vrhunac je, možda, bio boravak Trishe Brown. U to doba predstave su se radile i u sezoni, u Zagrebačkom kazalištu mladih, koje je tada bilo u sklopu CKD-a, održavali su se seminari, projekcije. Jedino nisu imali dovoljno novca da ugoste Pinu Bausch... Svako je festivalsko izdanje snažno promoviralo i domaće snage.
Drugih deset godina Tjedan suvremenog plesa uspio je, usred rata, privući zbilja najznačajnije svjetske plesne umjetnike. Došla je čak i skupina DV8. Trebala je prikazati svoju predstavu “Ahilej dolazi”, što su spriječili četnici bombardiravši upravo HNK i obližnju dramsku Akademiju. Umjesto predstave emitirana je snimka njihova možda najslavnijega rada, predstave “Mrtvi snovi”, o masovnom ubojici homoseksualaca…
No, poslije su na TSP-u neki članovi DV8 dali svoje pojedinačne radove, primjerice Nigel Charnock, Russell Maliphant i drugi…
Vrhunac suradnje
Vrhunac toga drugog desetljeća TSP-a je dolazak, na prijelazu u novo tisućljeće, slavne izraelske plesne trupe Batsheva Dance Company, najskuplje na svijetu. Ostali su tjedan dana i davali izvatke iz predstava, tri dana u Hrvatskom narodnom kazalištu. To je vrhunac suradnje Mirne Žagar sa židovskim umjetnicima; mnoge je, naime, dovela u Zagreb, od Jungmana nadalje. Uz to što je, dakle, zaslužna za njegovanje hrvatsko-kanadskih veza, ona je jednako značajna i kao kulturna radnica koja povezuje židovski i hrvatski narod.
Treće desetljeće pokazuje da se u nas sve manje podupire plesna umjetnost. Plesni centar u Ilici nije završen kako treba, financira se neredovito. Tjedan suvremenog plesa sad i dalje gosti značajne umjetnike, no manje projekte. Istodobno se smanjuju dotacije domaće, ali i ukidaju strane, britanskog i francuskog kulturnog centra te nizozemske vlade. No, ipak su gostovali Jerome Bell, Gilles Jobin...
U 30 godina postojanja TSP je predstavio više od 700 afirmiranih skupina pa se zbilja ubraja u najveće festivale suvremenog plesa u Europi. Njegove godišnje dotacije sad iznose oko milijun kuna, dok su u bolja vremena iznosile milijun i pol i više kuna. Festival se također proširio na prostore izvan Zagreba te se od 2007. godine redovito održava i u Rijeci i Splitu.