Glumici zagrebačkog HNK Ivi Mihalić posljednje dvije godine otvorila se međunarodna televizijska karijera. Prvo je snimala britansku seriju “Protuudar”, zatim bugarsku “Otdel Izdirvane”. Dok je u zagrebačkom HNK gledamo u Gogoljevu “Revizoru”, a diljem Hrvatske gostuje predstava “Kad svijeće dogore” u kojoj je alternacija Zrinki Cvitešić, afirmirana glumica rekla nam je ponešto o svojim serijama na HBO-u i na bugarskoj televiziji.
- Imala sam priliku sudjelovati na dva zanimljiva međunarodna televizijska projekta. Seriju “Protuudar” snimala sam prije dvije godine, bilo je jako zanimljivo i lijepo iskustvo. Imam manju ulogu, igram Rivku Haim, ženu izraelskog mafijaša, mislim da serija još uvijek igra na HBO-u. Ove zime u Bugarskoj sam snimala “Otdel Izdirvane”, riječ je o kriminalističkoj TV seriji od 13 epizoda u kojoj glumim tajnu agenticu, bio je to pravi užitak za igranje. Sve u svemu, odlično iskustvo i izazov jer sam većinu scena imala na bugarskom jeziku, a imala sam vrlo malo vremena da ih savladam i na kraju je sve ispalo odlično. Volim izazove, volim projekte koji me natjeraju da naučim nešto novo, savladam neke nove vještine. Trenutno serija “Otdel Izdirvane” igra na bugarskoj Novoj TV i čujem da je jako dobro prošla. A što se tiče bugarskog tržišta, uvjerena sam da svakome dođu baš one uloge koje su njegove, vidjet ćemo što život nosi - govori glumica koja je dobila poziv za snimanje još jedne bugarske krimi-serije.
‘Djeca sa CNN-a’
U Hrvatskoj je u posljednje vrijeme snimila film “Djeca sa CNN-a” u režiji Aide Bukvić, koji još nije izašao. Filmu je prethodila nagrađivana histrionska predstava iste redateljice u kojoj je Iva Mihalić također igrala. “Djeca sa CNN-a” priča su o mladima koji su izbjeglice iz Srebrenice i Vukovara.
- Drago mi je da sam imala priliku igrati istu ulogu u dva različita medija, moram priznati da je na momente znalo biti i zbunjujuće... Film je još u postprodukciji tako da ga nisam imala priliku vidjeti u cjelini, no jako se veselim prvom gledanju - govori o filmskoj premijeri koja je najavljena za rujan.
“Djeca sa CNN-a” bila su prije nagrađivana predstava te, kao i “Drama o Mirjani i ovima oko nje”, koja je u scenariju preimenovana u “Plavi cvijet” i igrala je na Moskovskom festivalu, sada su film. Prethodno su, recimo, to postali “Kauboji” Saše Anočića. Postoji još takvih primjera, poput “Svećenikove djece” i drugih Matišićevih drama. U svakom slučaju, hrvatska kinematografija vadi iz naftalina predstave, odnosno počinje se oslanjati na kazališno iskustvo. Iva Mihalić ima nekih prijedloga o tome koji bi domaći dramski tekst mogao biti iskorišten za film.
- Od dramskih tekstova filmovi bi mogli postati “Tri zime” Tene Štivičić i “Ljudi od voska” Mate Matišića. Čini mi se da bi ta dva teksta bilo jako zanimljivo vidjeti kao film ili možda mini serije. Među hrvatskim romanima koji su adaptirani u predstave “Ciganin, ali najljepši” mogao bi biti jako zanimljiv film - izdvaja naslove za filmaše.
Novi kolega
Ove godine u kazalištu igra Mariju Antonovnu, kći oca, korumpiranog i lakomislenog gradonačelnika, i majke, pohotne žene željne društvenog uspjeha, što su likovi u Gogoljevu “Revizoru”. Ansambl HNK dobro se međusobno poznaje, no kakvu je dinamiku donio Igor Kovač, koji je godinu dana u ansamblu?
- Igor je odličan kolega i odličan glumac, bili smo na istoj godini, tako da mi je baš lijepo što smo sada u istom kazalištu. Dolazak novih ljudi nosi i neku pozitivnu energiju - odgovara.
Zamjena je za kolegicu Zrinku Cvitešić u predstavi “Kad svijeće dogore”, što je prvo samostalno uprizorenje nekog romana Sándora Máraija u nas.
- Fan sam Máraijevih romana kao što su “Judit”, “Ester” i “Kad svijeće dogore”... Volim pitanja koja postavlja kroz svoja djela; jer životna su, ljudska, ponekad izuzetno bolna. Konkretno u ovom romanu i predstavi, postavljaju se pitanja mogućnosti oprosta, izdaje, laži i prijateljstva. Drago mi je da je napokon uprizoren na našim kazališnim daskama - reći će glumica koja igra u predstavi s troje glumaca, tu su još nacionalni prvaci Goran Grgić i Siniša Popović. Predstava u režiji Branka Ivande, osim što igra u HNK Zagreb, mnogo gostuje i po Hrvatskoj.
- Reakcije su izuzetno pozitivne pogotovo od ljudi koji vole Sándora Máraija...- reći će o gostovanjima.
Iva Mihalić živi na Gornjem gradu, staroj jezgri, pogođenoj u vremenima potresa.
- Na svu sreću, moj stan je dobro, naša zgrada je dobro, ali nažalost neke zgrade pored nisu dobro. Nije ništa predramatično i svi smo jako zahvalni na tome, ali nažalost sporo ide rješavanje nastalih problema. A kako se nosim s potresom? Ahahaha... ono što sam spoznala u praksi jest da je predvidiva jedino nepredvidivost. Još se učim prigrliti kaos u kojem i s kojim živimo, nadam se samo trenutno. Za zaboraviti ono loše najučinkovitije su šetnje prirodom, barem meni - preporučuje.
Nimalo nježno doba
Kazalište tijekom pandemije bilo je samo na početku u lockdownu, a onda je, za razliku mnogih europskih, ostalo otvoreno. U kazalištu su glumci u riziku, nerijetko se predstave odgađaju zbog bolesti. S druge strane, publika je sigurna, ima maske, razdaljenost u gledalištu se propisivala dosad na 2, 4 i 7 četvornih metara po gledatelju, od pozornice je veliki razmak, a publiku sigurnom čini i to što mora šutjeti. Publika se ne treba se bojati, ali glumci su podnijeli i veliku žrtvu i velik rizik.
- Kada stanem na scenu, trudim se ne razmišljati o tome. Ne želim živjeti u konstantnom strahu. Nije u uvijek ugodno, ali sretna sam što kazalište živi, svemu unatoč. Ima nešto romantično, pozitivno i ohrabrujuće u tome - ističe.
Razveselila ju je spoznaja da je unatoč zastrašujućoj i nimalo nježnoj 2020. provela mnoge predivne trenutke s bliskim ljudima i da je svemu unatoč igrala u kazalištu, snimila seriju, izazovima unatoč, bila je to godina kada je, reći će, svašta naučila o sebi.
- Nemam dugoročan plan o tome što ću kad pandemija mine. Ne znam koliko će taj virus još ostati tu s nama. Ali imam jedan kratkoročni, što prije otići na more, bar na jedan dan - završava.