Bilo je to valjda najbliže ludom večernjem provodu koji nam se mogao dogoditi u ova vremena koja su nas lišila društvenog života. Bilo nas je trinaest, i našli smo se u skrivenoj veži u centru grada. Na ulazu u dvoranu dočekao nas je pelinkovac u plastičnim čašama, polumračno klupsko osvjetljenje, i zvuci i ritam nekog prepoznatljivog, komercijalnog housea. I troje ljudi koji plešu i pozivaju na ples - Jelena Miholjević, Viktoria Bubalo i Boris Barukčić. Ono što se događalo sljedećih sat i pol vremena, a pod nazivom "Kabinet čud(ovišt)a" - najbolja je kazališna predstava koju sam ove godine gledala u Zagrebu. Dojam da je riječ o događaju sezone dijelio je sa mnom veći dio publike te večeri u kinu Urania.
Ovu senzualnu i (tipično) francuski amoralnu predstavu, inspiriranu romanom "U vrtu čudovišta" Leile Slimani i dramskim tekstom Dimitrija Kokanova "Pornscape", potpisuje Saša Božić, kazališni redatelj, koji u svojem radu uvijek sretno spaja riječ i ples. I voli često raditi s istim, omiljenim glumicama ili plesačicama. Otvoreno ih naziva svojim muzama. S Jelenom Miholjević, koja je nevjerojatno prirodna kao žena gladna doživljaja, u nesretnom (malo)građanskom braku, u Gavelli je tako radio "Madam Bovary".
Njezina međuigra s mladim kolegama ovdje je izuzetno skladna, svi se točno nadopunjuju - Barukčić kao mušakarc s više lica te fascinantna mlada plesačica Viktoria Bubalo - Fassbinderovskog izraza lica, opisuje je Božić, koja utjelovljuje seksualnu žudnju protagonistice. Saša Božić je redatelj koji mnogo radi po europskim kazalištima, unatrag nekoliko godina pomoćnik je za dramski program na Dubrovačkim ljetnim igrama, a i docent je na Katedri scenskog pokreta zagrebačke ADU. "Kabinet čud(ovišt)a" još bi trebao igrati u zagrebačkoj Uraniji. Pokušajte uloviti ovu predstavu, koja je svojim intenzitetom ekvivalent noći provedene u nekom klubu na dobrom partyju.