U Odessi se povijest ponavlja, pišu ovih dana svjetski mediji. Prilaz fascinantnom neobaroknom kazališnom zdanju, zgradi Nacionalne opere i baleta, u ovom času izgleda identično kao na fotografiji iz 1941. godine.
Barikade koje blokiraju put do kazališta, ponosa crnomorskog grada, počinju tri bloka dalje. Vreće pijeska čuvaju ulaz u zgradu. Protuoklopni ježevi - metalne šipke ispunjavaju prostore između barikada.
Isti prizor vidi se na fotografiji koja datira iz doba Drugog svjetskog rata. Crnomorska luka koristila je kazalište kao utvrdu i 1941. godine, uoči nacističke opsade. Crvena armija Sovjetskog Saveza postavila je protuzračne jedinice na krovove zgrada oko kazališta kako bi ga zaštitila od bombardiranja.
Više od 80 godina kasnije, pripremajući se za potencijalni ruski napad na Odessu, kazalište je ponovno najčuvanija zgrada u gradu. Ono je najznačajnija gradska znamenitost - najčešće se tiska na razglednicama - i simbol je bogate povijesti Odesse, koja datira iz vremena kada je grad bio dragulj u kruni carske Rusije.
Povijest zgrade Nacionalne opere i baleta u Odessi za hrvatske prilike ima zanimljivu poveznicu. Prvo gradsko kazalište u Odessi sagrađeno je već početkom 19. stoljeća prema nacrtima arhitekta Thomasa de Thomona. Međutim, kazalište kakvo danas vidimo u Odessi nije ono talijanskog arhitekta, već zdanje sagrađeno nekoliko godina kasnije, krajem 19. stoljeća, budući da je djelo talijanskog arhitekta izgorjelo u požaru. Današnje kazalište u Odesi djelo je istog čuvenog arhitektonskog dvojca koji je projektirao Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. To su Ferdinand Fellner i Hermann Helmer, potpisnici brojnih kulturnih građevina u doba Austro-Ugarske monarhije. Kazalište u Odesi prvi put je otvoreno 1. listopada 1887. godine, odnosno osam godina prije početka gradnje neobarokne zgrade zagrebačkog HNK, koja je svoja vrata otvorila 14. listopada 1895.
U neobaroknom, odnosno historicističkom stilu, po tadašnjim austrougarskim zemljama podiglo se puno građevina koje su potpisali Fellner i Helmer; 48 kazališnih palača od Beča, Graza, Budimpešte, Hamburga, Zagreba, Sofije, Brna i Rijeke, pa sve do Odesse.
U opisima kazališta u Odessi ističe se da je raskošno gledalište ostvareno u kasnom francuskom rokoko stilu. Jedinstvena akustika dvorane u obliku potkove omogućuje izvođačima da prenesu čak i tihi ton glasa s pozornice na bilo koji neobarokni dio dvorane. Posljednja obnova kazališta u Odessi završena je 2007. godine. Posljednja obnova HNK u Zagrebu bila je 1969. godine.
Zgrada u Odesi u nišama ima biste Mihaila Glinke, Nikolaja Gogolja, Aleksandra Gribojedova i Aleksandra Puškina. Velika dvorana nastala je po uzoru na stil Luja XVI., a ukrašena je pozlaćenim štukaturama i motivima. Arhitekti su u predvorju predvidjeli dvadeset i četiri izlaza, kako bi se izbjegla tragedija u slučaju požara.