Bernard Tomić izaći će 25. studenoga na scenu zagrebačkog teatra &TD, kada će premijerno biti izvedena predstava Ivana Penovića "Kafka proces". Neobična, naravno, jer kako bi mogla biti drugačija kad se radi o Kafki. I &TD, zapravo, u kojem su predstave uvijek ponešto neobičnije, hrabrije, pomaknutije i buntovnije. Evo, sjećamo se kad smo Tomića zadnji put vidjeli na tim daskama - prošle sezone, u Ionescovoj genijalnoj "Ćelavoj pjevačici", koju je radio sjajni Hrvoje Korbar i koja je zaista majstorski odrađena predstava. Bio je Tomić u njoj idealno pogođen: pomaknut koliko treba, a prirodan. Dva puta smo "Ćelavu" gledali i oba puta nas je jednako oduševila.
Što se tiče Kafke, odmah na prvu je zanimljivo što u njoj glumi i sam redatelj, a uz njega su tu i Matija Čigir, Karlo Mrkša, Lana Barić, Pavle Vrkljan i Domagoj Janković. Svi oni na predstavi su počeli raditi prije otprilike mjesec dana, no Penović i scenograf Filip Triplat na određenim njezinim elementima rade dulje od šest godina. Dakle, možemo očekivati komad koji je pomno osmišljen.
- Igram tri lika u predstavi, iako moglo bi se reći da je to sve jedna osoba, tu procjenu ostavljam publici. Radi se o Nadzorniku, Sudcu i Odvjetniku Huldu. Svi redom su dobri, pristojni, fino odgojeni, rastavljeni i vrhunski profesionalci na svojim poljima. Iako nisam siguran zapravo kakvi su, to ovisi od probe do probe. Oni su svaki dan drugačiji - pojašnjava Tomić, kojeg smo ulovili netom nakon završene probe.
Način na koji je Proces fragmentarno pospojen, njegova izgledna nedovršenost i očiti skokovi u toku misli Franza Kafke nude izvedbeni potencijal na koji se predstava Proces Kafka oslanja, ističe redatelj. Način kojim Kafka barata birokratskim rječnikom nudi specifičan improvizacijski fokus, što je on iskoristio. Velika je tu mogućnost nadopunjavanja, izmještanja rasporeda događanja i različitog čitanja smisla, odnosno paradoksalnosti ovog romana koji nudi prostor manipulacije scenske dinamike. Cirkularnost svakog poglavlja, odnosno njegovo ponavljanje ujedno je i najveća zamka i najveća prednost postavljanja ove predstave. Stagnacija radnje izvor je emocionalnog razvoja, odnosno frustracije likova.
- Koji je meni najveći izazov? Kao i sa svakom predstavom, izaći na vrijeme i biti zadovoljan produktom. Mislim da zasad još stignemo izaći na vrijeme, a hoćemo li biti zadovoljni, to ćemo vidjeti. Situacija u društvu u čitavom svijetu je na neki način neizvjesna i iz dana u dan se ona mijenja i na neki način ne znaš sto sutra nosi, tako je nekako i nama u ovom p(P)rocesu. Prilagođavamo se ili se pokušavamo prilagoditi novonastalim situacijama svakodnevno i radimo i 'pravimo' se kao da je sve normalno, jer bi u protivnom bili previše okupirani da napravimo išta - pojašnjava Tomić.
Predstava će igrati u velikoj dvorani i zapravo pojma nemamo što sve tamo možemo očekivati. Ipak su to Kafka i &TD, a uz to, pandemija koja je preuzela društvo još više mijenja granice naše stvarnosti. Sve skupa djeluje kao recept za prilično neobično predstavu. No, Tomić nam ne otkriva previše.
- Znam da nas na premijeri sigurno ne očekuje domjenak radi epidemioloških mjera, to je ono što mogu reći. Zasad znam da će po SC-u kružiti kočija s konjima puna hostesa i alkohola za publiku, s obzirom na to da se radi o kraju studenoga i ljudi će se morati nekako zagrijati. Vrlo je velika mogućnost da se dio predstave odigra na Trešnjevačkom placu, iako nismo sigurni još kako ćemo to izvesti. Ne bih htio sve otkriti, ali očekujemo i nekoliko beogradskih estradnjaka da potvrde dolazak - zaaključuje Tomić tajnovito, pozivajući nas na premijeru.