U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu naumili su pozornicu drame otvoriti poeziji, dovesti poeziju pred širu publiku; neće stati na uprizorenju drame Monike Herceg “Kako se kupuju nježnosti”, poetskog teksta koji je prije dva tjedna praizveden na toj sceni. Idućeg petka, 5.veljače, bit će izveden poetski performans “Ne čitaš žene”.
Monika Herceg birala je autorice i stihove, a Ivica Buljan na scenu postavlja poeziju suvremenih ovdašnjih pjesnikinja Sanje Baković, Olje Savičević Ivančević, Monike Herceg, Lidije Deduš, Ane Brnardić, Martine Vidaić, Dorte Jagić, Vande Mikšić i Marijane Radmilović. Stihove će govoriti Alma Prica, Vanja Matujec, Olga Pakalović, Barbara Vicković, Ivana Boban, Luca Anić, Iva Jerković. Riječ je o poetskom performansu u kojem su tekstovi isprepleteni i dramaturški složeni tako da čine narative šest različitih žena. Šest glasova progovara o majčinstvu, ljubavi, boli, patnji, sreći, pripovijedaju o fragmentima svakodnevice. Tekstove pjesnikinja uživo na sceni za DJ pultom prati Šimun Stankov, pored glumica na sceni su i dvoje plesača, Mateja Miković i Taiguara Goularta.
Ideja da se poezija na ovakav, performativni način, izvodi na pozornici, kaže Ivica Buljan, ravnatelj Drame HNK, nastala je lanjske jeseni, kad su na natječaju za suvremeni dramski tekst hrvatske autorice ili autora u nacionalnoj kazališnoj kući jednoglasno odabrali tekst “Gdje se kupuju nježnosti”. Ta poetska drama kao da je spontano odškrinula vrata i poeziji u HNK. Doduše, još je ljetos, u doba nakon lockdowna, HNK krenuo s večerima poezije na Trgu, ispred zgrade teatra. Najprije su čitali klasične autore, a potom, u zadnja dva ciklusa, došli i do suvremenih.
“Jesenas sam razgovoru s Monikom Herceg, kasnije i s Magdalenom Vodopijom, direktoricom pulskog Sa(n)jam knjige, došao na ideju da ovaj program koji ćemo sad izvesti u HNK, sa suvremenim pjesnikinjama, napravimo za pulski sajam knjiga, da napravimo poetski performans”, spominje Buljan.
I baš je taj poetski performans u izvedbi glumaca HNK, pamtim, izgledao, makar i samo na papiru, kao najveće osvježenje lanjskog programa pulskog sajma knjiga, jer posjeti stranih autora, zbog pandemije, nisu bili u planu. Na koncu, kako znamo, Sa(n)jam knjige nije održan, zbog pandemije je morao biti odgođen, pa ni spomenuti poetski performans HNK nije zaživio.
"Ići će taj performans jednog dana i u Pulu, ali tamo neće biti na pozornici, već će ga glumice izvoditi na različitim lokacijama po gradu, a publika će hodati od jedne od druge lokacije, slušati različite dijelove.", najavljuje Ivica Buljan.
U HNK ustraju na tome da žele iskoristiti novoprobuđeni val zanimanja za poeziju, kakvoga u Hrvatskoj odavno nije bilo. “Poezije je, jasno, uvijek bilo, ali na marginama. Sad se, pogotovo s tim valom pjesnikinja, probudio jedan veliki interes za tu formu. Hrvatska je, možda je to preuzetno reći, postala zemlja pjesnikinja. Mislim da je ideja da se ta eksplozija poezije koja nam se događa poveže s teatrom prirodna, jer teatar je za to prirodan medij. Bilo bi odlično kad bi se to još povezalo sa školom, s Ministarstvom prosvjete, da se poradi na tome da se promijene načini učenja poezije u školama, jer ljudi gotovo pa da imaju strah. Stvorena je predodžba da, da bi voljeli poeziju, da bi mogli uživati u njoj, morate o tome imati veliko znanje, što baš i nije točno, jer poezija može biti i avangardna i hermetična, ali može biti i dostupna, razumljiva publici ako je povezna s nekim izvedbenim formama koje je prikazuju, pokazuju. Jer poezija na nas djeluje i emotivno i fizički, refleks slušanja poezije je sličan onome koji osjećamo kad dolazimo na koncerte, a to nije slučaj s dramskim predstavama. Poezija je medij koji funkcionira i preko zvučnosti, preko frekvencija.”
Buljan opisuje kako su na prvim razgovorima s glumicama često spominjali filmove Alejandra Jodorowskog te Bolañove romane i pripovijetke koji pokazuju koliko je u Čileu poezije, koliko je poezija integrativni dio tamošnjeg života ljudi općenito. “Čileanci koje sam upoznao pokazali su mi da gotovo da nema osobe koja ne zna napamet barem desetak pjesama, mnogi i više. Tamo poezija živi među sasvim običnim ljudima, a ne samo u nekim umjetničkim i akademskim krugovima.” Tako je, konačno, i na drugom kraju svijeta, u Iranu. Dok spominjemo u razgovoru ta dva primjera po mnogočemu različitih a sličnih zemalja koje svoje velike poete naturalno, "rutinski", bez velikih pretenzija kamoli nelagode neprepoznavanja i nerazumijevanja puštaju u svakodnevicu, s njihovim stihovima žive, Buljan djeluje entuzijastično u toj želji da poeziju približi i onima koji ni za poeziju, a možda niti za druge književne forme, nisu zainteresirani.
U HNK Zagreb i na sajmu knjiga u Puli bit će, u dugoročnom je planu, izveden i pjesnički performans s izabranim stihovima slavenskih pjesnika. U izboru Monike Herceg, Magdalene Vodopije i Ivice Buljana glumci će izvoditi stihove Wislawe Szymobrske, Srečka Kosovela, Czesława Miłosza, Vladimira Visockog … Većina spomenutih autora ima nove ili relativno svježe prijevode na hrvatski.
U subotu, 6. veljače, večer odmah nakon poetskog performansa baziranog na stihovima suvremenih hrvatskih pjesnikinja u HNK će, u sklopu večeri humanitarnog karaktera “HNK u Zagrebu za Petrinju” biti predstavljeni pjesnici s Banije, od početka stoljeća do danas, u izboru pjesnika Miroslava Kirina. Poeziju Branislava Micića, Ive Kozarčanina, Dušana Jerkovića, Milivoja Cvetnića, Marije Čudine, Josipa Severa, Nikole Vujčića, Tatjane Gromače, Ane Brnardić i Monike Herceg govore Nina Violić, Mirta Zečević, Jadranka Đokić, Daria Lorenci Flatz, Lana Barić, Igor Kovač i Filip Vidović.
Uz njih nastupa band "Zoran Šćekić i prijatelji" koji čine glazbenici Davor Križić, Damir Prica Kafka, Saša Nestorović, Dani Bošnjak, Ivan Marincel, Pavle Jovanović, Nenad Sinkauz, Ivar Roban Križić, Sven Buić, Alen Sinkauz, Kruno Levačić i Borko Rupena.
Ulaznice se ne prodaju, već će se na ulazu prikupljati novčane donacije, cilj je pomoći obnovi srušenog Pučkog otvorenog učilišta Hrvatski dom u Petrinji koje je stradalo u potresu.