Noć kazališta bila je i Noć mračnog cirkusa: Tricycle Trauma, cirkuski izvedbeni kolektiv, praizveo je zagrebačkom klubu Močvara izvanrednu predstavu „Zamrznuće“, u režiji Ivane Pedljo, jedne od izvođačica i Jasmina Dasovića. Šesta Noć mračnog cirkusa, teatra podzemlja, okupila je cirkuske, izvedbene, audiovizualne umjetnice i umjetnike s hrvatske i regionalne nezavisne scene.
Protegnuvši se u dvije večeri, 18. i 19. studenog, okupivši, unatoč kiši, brojnu publiku. „Zamrznuće“ intrigira iz više razloga. Obiluje elementima klaunerije, fizičkog teatra, poezije, glume, žongliranja, plesa, zračnih akrobacija no i iznenadnim bizarnim scenama. Počinje ispred kluba, vatrenim showom, kao kontrastom. Djevojčica sa žigicama, glumi je Lucija Romanov, trese se od hladnoće držeći svijeću unutar pravokutne komore od prozirnog materijala. Svijeća se ugasi, naposlijetku liježe na tlo i usne. Netom zatim, pojavljuju se jedan po jedan umjetnici s vatrom, pridošli kao iz neke druge matrice. Odjeveni u crna odijela, ozbiljnih lica, vješto manipuliraju vatrom, a glazbena podloga je adekvatna. Publika zbivanje promatra kroz foliju koja kao da tvori veo između dva svijeta: njihova i aktera. Performeri nestaju sa scene, uto se djevojčica budi i sve joj se pričini kao san. Fire show izvode Roko Margeta, Sundari Sunčica Dropulić, Zoran Vukić, poznat kao klaun Ludek iz Crvenih nosova, Matija Vuletić iz Cirkulture te Kristijan Dellabernardina, poznatiji kao Kolumbo.
Predstava seli u unutrašnjost kluba, u drugu prozirnu komoru, gdje publiku čeka pjesnik Eric Mrakovičić s koferom i svijećom u muzičkoj pratnji Marija Kovača na thereminu. Glazba zatim poprima mračnije i žustrije note, a scenom vladaju Sundari Sunčica Dropulić i Lucija Romanov, plešući nage, surovo, snažno i animalno, koristeći tijela kao rekvizit. Fina, zapravo svjetska produkcija. Jedna pada mrtva, odnose je dvojica s vojnim nosilima. Zatim se odvio žonglerski troboj do iznemoglosti Zorana Vukića, Matije Vuletića i Kolumba, dok im ne popadaju sve loptice.
Dalje postaje sve bizarnije: djevojka prolazi scenom i snese jaje, zatim se pojavljuje lik u „djedovskim“ gaćama, pomno proučava jaje, njuši ga, spremi u gaće i ode. Utkao mi se u pamćenje i lik egzibicionista koji razgrće kaput, a ispod vinyl tajice, mrežasti triko i penis od čarape koji visi do koljena. Mlatara njime i bira žrtve trljajući se o rub prozirne cerade. Dakle, publika se mora suočiti sa svakojakim emocijama i doživljajima.
Potom je poezija Vande Borelli u pratnji gitarista Krune Carića umirila uzburkane duhove. U komori tama, a na scenu dolaze svilarice izvodeći akrobacije na zračnom ringu: duet Sandre Dunaj i Ana-Marije Topolčić. Prolazi klaun Frane Meden, svjetla se gase, glazba stiša, a na pozornici je alkemičar Roko Margeta, izvodeći nesvakidašnju atraktivnu predstavu s vodenim poiem, klatnima koja na kraju užadi drže plohu nalik malim pladnjevima, a na njima čaše pune vode, sve prkoseći gravitaciji. Vrteći ih stvara geometriju pokreta a da vodu ne prolije. Ivana Pedljo potom izvodi točku s plesnim trapezom. Krase je zavidna snaga, kontrola, fleksibilnost i mekoća pokreta. Okruže je akteri krećući se u „čoporu“ a zatim okruže glumicu Katarinu Arbanas, nesretnu mladenku, koja zapali sliku na sceni, od koje ostaje samo okvir. Prostorija se puni dimom, iznikne klaun s usisavačem i krene ga usisavati. Iznenada shvati da je ostao sam te da je sve bio samo san.
Predstavu čine kredibilnom dobra kostimografija, glazba koju stvaraju Lice mista, Bongorodica, Autoagresija, tonota i Mario Kovač, te izvrsno svjetlo majstora Jasmina Dasovića. Za dizajn zvuka zaslužan je Filip Pacak, a za scenografiju i tehničku podršku Maxime Weinmann i Aleksandar Radivojević Šon. Noć mračnog cirkusa iz godine u godinu sve je bolja.