Glavno je pitanje ove predstave zastupa li u teatru djelo po kojem je nastala. Ne bih rekao. Malotko će posegnuti za knjigom pošto je vidi. Praizvedba ova na novoj komornoj sceni Gavellinoj nudi nepotreban višak ili riječi, ili glazbe, ili pokreta ili, zapravo, svega. Dramaturški gledano, jedna ipak donekle polifona poema ovdje je predstavljena u prvome dijelu kao pompozna "monodrama" za pet izvođačica, a u drugome, nešto kraćem, kao revija raznih sporednih likova iz predstavljene poeme koji se teško razabiru, a i dalje su glumice ujedno predstavnice onoga monodramskoga glasa. Pet dakle različitih osoba evocira jedan te isti glas većinom izvedbe te zapravo i nesvjesno uspoređujemo njihove iskaze kao da su posrijedi glumice na audiciji za glavnu ulogu, a ne već akterice u...