Na društvenoj mreži on se predstavlja kao “gama-mužjak”. Kaže da je to zato što još ne može napraviti dovoljno sklekova da bude alfa-mužjak, međutim, nastoji barem “zračiti”, kako kaže. Nakon nekoliko godina honorarne suradnje sa splitskim HNK, od ove jeseni glumac Donat Zeko postao je stalni član ansambla koji za 11. studenog priprema premijeru “Crvene vode”.
Ivor Martinić napravio je dramatizaciju prema romanu Jurice Pavičića, a predstavu režira nekadašnji direktor splitske Drame Ivica Buljan.
U ulozi Brane
Donat Zeko u predstavi “Crvena voda” tumači lik Brane Rokova...
- Dramatizacija romana ‘Crvena voda’ Jurice Pavičića koju je priredio Ivor Martinić zadržala je sva lica i kronologiju zbivanja originalnog tekstualnog predloška. Izuzetak su tek mjesta radnje koja su morala biti prilagođena mogućnostima kazališta kao medija. Time je udio svih lica u radnji, koji je poznat čitateljima ‘Crvene vode’, istovjetan onome u izvorniku - romanu. Za one koji još nisu imali sreću ili priliku pročitati Pavičićev spomenuti krimić, obitelj Vela koja živi u Mistu, dalmatinskom obalnom mjestašcu, 1989. zadesi misteriozan nestanak sedamnaestogodišnje kćeri Silve, a Brane Rokov, kojeg igram, u to je vrijeme njezin momak - govori glumac Donat Zeko.
Radnja nas, tumači glumac uoči premijere, vodi kroz malo manje od tri desetljeća prvenstveno obiteljske traume i potrage, a zatim i traume jednoga mjesta, pa i države.
- U suradnji s redateljem Ivicom Buljanom te kolegicama i kolegama s kojima dijelim poslovične daske, nastojim oživjeti Branu kao dobrodušnog i plahog mladića koji bespoštedno voli, pa vodilo ga to i u najcrnji ponor - govori Zeko.
Kakav je Zekin odnos prema autoru romana?
- Juricu Pavičića uglavnom poznajem kroz njegov kolumnistički rad i scenarističke adaptacije. I više sam nego zadovoljan zadatkom i izazovima koje lice Brane Rokova nosi sa sobom. Ne pravim razliku među autorima, kako domaćima tako i stranima; vjerujem da smo kao glumci također autori koji dušom i tijelom brane tuđu umotvorinu i čine ju vlastitom - razmišlja Zeko.
Završio je gimnaziju u Trogiru i pohađao Glumački studio. Zatim je upisao i završio Umjetničku akademiju. Donedavno je bio iz četveročlane obitelji.
- Ovog sam ljeta sa suprugom stvorio novu, tročlanu jezgru. Dijete sam požrtvovnog i radišnog tandema koji je mojoj sestri i meni osigurao sretan i ispunjen život. Otac radi u građevinarstvu, a majka je novinarka koja je svoj poziv pronašla u podučavanju stranaca hrvatskom jeziku. Sestra je na diplomskoj godini istraživačkoga smjera studija fizike u Zagrebu i da je ne volim kako je volim, vjerojatno bih rekao da sam ponosan na nju. Roditelji su nam odmalena priuštili i vrijeme i sredstva za sve naše interese - sport, glazbu, glumu, astronomiju. Tako da ne bih rekao da je poticaj za umjetnost došao naslijeđem, nego osluškivanjem - govori o kontekstu odrastanja.
Čovjek od mora...
- Član sam Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru, ali ove godine nisam bio posebno aktivan ribolovac zbog promjene prioriteta i gužve u rasporedu. Uživam u višednevnim ribanjima, kampiranju na nepristupačnim terenima, vrhunskoj kavi na škrapi i odličnom fažolu u danima bez ribe, ali sve će to neko vrijeme pričekati. Glede zime i mora, poslužio bih se jednom starijom - ‘Da lipo vrime lovi ribu, svi bi bili ribari’ - duhovito će.
Surađuje i sa šibenskim HNK, u predstavi “Dođi gola na večeru”, gdje igra Bernarda, arhitekta iz Zagreba.
- Bernard je, kao što ste rekli, arhitekt iz Zagreba i nema veze sa mnom. Nisam vješt ni precizan crtač, nisam iz Zagreba i nisam ženskar sklon spletkarenju. Nespretnošću i povremenim šarenim čarapama učinio sam si ga bližim - govori o predstavi u Šibeniku.
Glumio je u filmu “Sigurno mjesto”, malo i u “Mrkomiru 1”. Ovog je ljeta radio na filmu “Šalša” redatelja Dražena Žarkovića.
- Zakuhavaju se i pripreme za nešto novo, splitsko, iz pera vještog Ante Marina te s njim i u ulozi redatelja. U međuvremenu ne odbijam sudjelovati na vježbama mladih filmaša s UMAS-a - zaključuje.