Drama britanskog dramatičara Martina McDonagha "The Pillowman" praizvedena je 2003. u National Theatreu u Londonu, a Nora Krstulović za Gavellinu izvedbu njezin je naslov prevela kao "Čovjek Jastuk". Vanja Jovanović, mladi osječki glumac i redatelj kojemu je to prva samostalna režija, odlučio se za ovaj tekst nakon što je "The Pillowman" dobio 2004. nagradu Olivier za najbolju novu dramu, nagradu New York Drama Critics' Circle, dvije nagrade Tony i mnoge druge.
Glasajte za nominirane u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Šokantna je to priča o piscu Katurianu koja uzbuđuje, ali i uznemiruje, gdje se sve odigrava nepredviđeno, često brutalno i odbojno. "McDonagh ima dar nagovoriti nas da uskočimo u "vlak smrti" kojim nas je odlučio povesti u mrak, gdje će nas, vođene šinama krimi-zapleta i uronjene u izmaglicu gothic-atmosfere, ostaviti bez daha, nasmijavajući nas i strašeći. 'Čovjek Jastuk' virtuozno se poigrava mogućim odgovorima, očekivanjima, krhkošću granice zbilje i fikcije, kazalištem", ističe se među ostalim u najavi ove predstave. Za redatelja predstave, kako je priznao, najteži zadatak bio je ispoštivati piščeve žanrovske zahtjeve, koji mu služe kako bi nas vodio na hod po tankom rubu između fikcije i realiteta.
U predstavi koja je premijerno izvedena sredinom rujna kao prva Gavellina ovosezonska premijera u Centru za kulturu Trešnjevka, igraju Živko Anočić, Nikola Baće, Sven Šestak i Franjo Dijak. Dramaturgiju potpisuje Dubravko Mihanović, scenografi su Vanja Jovanović i Marita Ćopo, koja je ujedno i kostimografkinja. Autor glazbe je Šimun Matišić, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, a zvuka Christian Kanazir. Sve je koncentrirano u odnosu na četiri lika, kao što je i praizvedba bila izvedena samo s četiri glumca, dok su u izvornom tekstu i drugi likovi. Jovanović se odlučio za izvornu verziju, tvrdeći da su ostali likovi ilustracija onoga što se događa na sceni i time postaju dramaturški suvišni.
Sven Šestak u predstavi igra hladnog detektiva, punog cinizma, često manipulatora. "Uvijek se kreće od nule, i taj put od pročitanog teksta do premijere, a pod pretpostavkom da ste do premijere napravili svoju ulogu, jer zna se dogoditi da ona 'sjedne' kasnije, uvijek je jednako i kompliciran i težak, ali i zabavan i izazovan. Naravno, raditi intimnije predstave ima jednu posebnu draž i veliki sam ljubitelj takvih predstava i kao glumac, a i kao gledatelj".
U kritici predstave Novog lista Nataše Govedić piše: "Lik pisca Katuriana svakako je posve suprotan herojskoj slici pisca kao buntovnika i borca za slobodu govora. U vrlo promišljenoj, pažljivo glumački razrađenoj i precizno skrušenoj, treperavo uplašenoj izvedbi Anočića".
