Naporno mi je čak početi i pisati o predstavi koja traje tri i po sata. Bilo bi lakše da je prilično propala ili prilično uspjela. Ovako treba, kao o nečijem životu, razmišljati o njoj bez nekakvog generalnog zaključka, jer životni put rijetko kad ima nekakvu poantu, a zašto bi je i imao….
Mana je dakle ovoga kazališnog "Velog mista" što uporno slijedi radnju Smojina romana, ali i dramaturgiju televizijske serije, što je starijim gledateljima opterećujuće, a mladima zbunjujuće. Naime, mladima, koji nikad nisu gledali seriju, većina prizora u prvom dijelu jest nerazumljiva i prebrzo izvedena i previše će im tu biti likova. U drugome pak dijelu, postupno mi stariji zaboravljamo na seriju, a mlađi počinju shvaćati likove i posljedično radnju. Najkraće...