Luz (Tanja Smoje) je mlada novinarka početnica kulturne rubrike Večernjeg lista koja želi postati filmska kritičarka, a do tada skuplja izjave kulturnjaka za crtice koje piše i po nalogu urednika na zagrebačkim ulicama anketira prolaznike jesu li gledali "Kuma". Za sebe kaže da je istraživačka novinarka, što je egida koju najčešće sami sebi dodjeljuju oni koji to nisu, pa to ostavlja dojam karikature. U braku je, sa suprugom koji je nevidljiv. Na tulumima na kojima se okuplja zagrebačka "kreativna klasa" 70-ih, dakle redatelji, pisci, kolumnisti, profesori, kritičari i slikari, ona proklamira da joj je najvažnija stvar u životu ljubav.
Luv (Janko Volarić Popović) je uspješni filmski scenograf koji želi biti slikar te redovito odlazi u Veneciju slikati grad. Glavna poštapalica u svakoj drugoj rečenici mu je riječ k...., a na istim tim tulumima, na koje dolazi i Luv, razbacuje se anegdotama o svojim susretima i poznanstvima s filmskim velikanima kao što su Orson Welles ili Sam Peckinpah. Vozi sportski Alfa Romeo jer je i sam alfa i pršti onim što se danas naziva big dick energy. U trećem je braku, sa suprugom koja je nevidljiva, i na tulumima javno proklamira da mu je najvažnija stvar u životu p.....
Luz stalno provocira Luva svojom zajedljivošću i dugim jezikom, a on je prema njoj također bezobrazan, i tu se rađa zaljubljenost, koju prvo kriju od svojih bračnih partnera, da bi, nakon što je njihova nevjera razotkrivena, i sami stupili u brak. No, ta je veza toksična i očito u startu osuđena na propast. Luv ne može pobjeći od svoje "osvajačke energije", a Luz, pod tabletama i alkoholom, ima ljubomorne ispade. Za njega je ljubav Eros, a za nju prijateljstvo, i budući da se ti koncepti uglavnom ne preklapaju, brak im se nakon par desetljeća raspada. No, ne raspada se i veza, ovisnost koja će potrajati sve do kraja njihovih života.
Ovo je siže predstave "Rastanci", romantične drame koju je, prema istoimenom romanu Mani Gotovac, na daske riječkog HNK Ivana pl. Zajca postavila splitska redateljica Anastasija Jankovska, u adaptaciji dramaturga Elvisa Bošnjaka. U romanu teatrologinje i dramaturginje Mani Gotovac autobiografija se isprepliće s fikcijom, a glavni likovi, Luz i Luv, baziraju se na njoj i njenom drugom suprugu, poznatom scenografu, slikaru, scenaristu, piscu, redatelju i kolumnistu Željku Senečiću.
Redateljica Jankovska odlučila im je pristupiti kao književnim likovima, ne osobama iz stvarnog života, u čemu je uspjela, no tu se pojavljuje jedan problem u odnosu na njenu ambiciju prikazivanja ljubavi "koja pomiče brda". Lišena talenta, radne energije, umjetničke hrabrosti i inovativnosti koju je imala prava Mani, Luz ovdje postaje lik pasivne žene koju određuje autodestruktivna ovisnost o muškarcu koji jednostavno ne može držati penis u hlačama. Lišen Senečićevog prirodnog šarma i umjetničke svestranosti, Luv, pak, postaje lik promiskuitetnog muškarca na poziciji moći koji se preserava svojim kozmopolitizmom i poznanstvima sa slavnim umjetnicima. To bi bilo u redu kada bi namjera bila karikiranje ispraznih života predstavnika određenog društvenog miljea, odnosno socijalističke buržoazije, i problema koje sami sebi stvaraju. No, fokus u predstavi stavljen je na ljubavnu priču, a ljubav prikazana na ovakav način ispada više kao patologija nego romansa s kojom se možemo poistovjetiti i navijati za njene aktere.
U predstavi se, kao i u romanu, pojavljuju likovi iz stvarnog života, kao što su redatelj Krešo Golik, pisac Igor Mandić i njegova supruga Slavica, a u jednoj sceni rekonstruiran je i set sa snimanja "Gruntovčana". U tim dijelovima, koji nam nude prozor u razgovore o umjetnosti s njihovih kućnih druženja, predstava je najbolja. Jankovska se obilato služi filmskim jezikom i predstava ima preko 50 scena koje se brzo izmjenjuju, tako da, unatoč tome što traje dva sata i 40 minuta, nije naporna, iako bi za priču bilo bolje da je skraćena za jedno 20 minuta. Najbolja je u prvom dijelu, gdje imitira dinamiku mjuzikla, ali bez pjevanja. Valja pohvaliti sjajnu glumu Tanje Smoje, koja se ovom ulogom oprašta od ansambla Drame riječkog HNK. Njena je Luz uvjerljiva i punokrvna, žena koja je inteligentna i talentirana, ali ostaje zarobljena u vlastitoj fiksaciji na nešto što od svog partnera ne može dobiti. Odličan je i Janko Volarić Popović, kao muškarac koji je zaljubljen u svoje monologe i stil života, a kemija između njih dvoje je opipljiva. Cijeli ansambl je razigran i dinamičan, tako da su "Rastanci", unatoč manama, vrlo zabavna predstava. Važnu ulogu imaju i kostimi Marite Ćopo koji, kroz izmjenu moda, vjerno dočaravaju protok desetljeća, kao i glazba Grishe Levchenka koja je poput soundtracka velikih filmskih romansi.