Gostovanje Zbora Ruske patrijaršije iz Moskve u ciklusu Lisinski subotom pokazalo se, kao i prije nekoliko godina, prvorazrednom atrakcijom koja je gotovo do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu.
Dvanaestorica pjevača na čelu s umjetničkim voditeljem i dirigentom Anatolijem Grindenkom donijela su mnogima rijedak susret s glazbom pravoslavne liturgije dalekih korijena 16. i 17. stoljeća, kao i izbor iz duhovnog autorskog stvaralaštva ruskih skladatelja novijeg doba među kojima su se našla i zvučna imena mahom svjetovne glazbe poput Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova i Petra Iljiča Čajkovskog. Djelovanje ovog Zbora traje 40 godina tijekom kojih je raspadom Sovjetskoga Saveza postao i dionikom svjetskih glazbenih zbivanja, iako tradicija školovanih crkvenih pjevača seže mnogo dalje u povijest, do vremena cara Ivana IV. Groznog koji je i sam skladao, a time i podupirao otkrivanje i dešifriranje starih zapisa koji se uvelike razlikuju od onih zapadne sakralne glazbe, čak i nakon nastojanja Katarine II. Velike da rusku glazbu europeizira dovođnjem stranih, mahom talijanskih skladatelja.
Utoliko je djelovanje današnjega Zbora važnije jer istraživački oživljava i njeguje vrijedne artefakte glazbene arheologije istočne provenijencije obogaćujući time i iskustva s mnogo poznatijom crkvenom glazbom Zapada.
Sve je to (bila) glazba s misijom oduhovljenja vjernika, danas je međutim ona nezaobilazan dio vlastitoga kulturološkog okruženja koji objedinjuje i umijeće i umjetnost izvan povijesno-ideoloških zadanih okvira.