Prije nekoliko dana na radiju BBC6, a na kojem Iggy Pop otprije pet-šest tjedana vodi svoj glazbeni šou "Iggy Confidential", čujem da je "kum punka" najboljim albumom godine proglasio "Welfare Jazz" švedskog sastava Viagra Boys.
Iggy prati mjuzu, emisije su mu poučne i zabavne, a "Welfare Jazz" doista jest jedan od najinteresantnijih glazbenih izdanja 2021. o kojem je autor ovih redaka pohvalno pisao zimus. Zašto? Zato što je u slučaju Viagra Boysa nemoguće naći samo jednu stilsku odrednicu, a ono čime najviše osvajaju je želja da na drugom albumu istražuju puteve kojima je malo tko prije njih prošao.
Probajte zamisliti The Doors koji se pretvaraju u Morphine, ili The Birthday Party koji igraju poput The Stoogesa, ili sraz Devoa i Primal Screama te Toma Waitsa i Johna Lydona, ili Davida Bowieja i Alana Vege, pa onda još niz tako nezamislivih kombinacija, i doći ćete do ključa kojim Viagra Boys dešifriraju rock & roll, da bi ga presložili u prilično intrigantnu građevinu, čije temelje čine proto-punk i post-punk, a nadogradnju synth-pop, free-jazz, glam-rock, white-funk, psihodelija, pa čak i country-folk u duetu s Amy Taylor iz australskih Amyl And The Sniffers.
Danas nedostaje bendova koji bi rock'n'roll igru igrali luđe i riskantnije te ispitivali granice, pa mi se i stoga dopada kako i zašto Viagra Boys uspijevaju nemoguće učiniti funkcionalnim, a odbojno privlačnim. Za ovako hrabrim albumima bio sam lud ranih 80-ih, a da sam ponovno klinac, poludio bih od želje da se prvom prilikom suočim uživo s tim dečkima s dna. Uz to, naslov albuma perfektno korespondira s današnjim vremenima, a i stihovi Viagra Boysa su crnohumorni i satirični, oštri i ljuti, apsurdni i ludi.