MIR, BRATE, MIR

Vukovar je već bio pao, rat u BiH kretao, a oni su usred Beograda pokušali zaustaviti pakao: ‘Danas osjećam nemoć...‘

Prizor s nastupa

 Screenshot
Bend se protivio nasilnoj mobilizaciji i huškanju na rat koje je bilo sveprisutno...

Ovih dana obilježit će se točno tri desetljeća od kako su članovi bendova EKV, "Električni orgazam” i "Partibrejkers” u otvorenom kamionu prolazili ulicama Beograda pjevajući pjesmu "Slušaj ’vamo!”, čiji će stihovi "Mir, brate, mir" postati svojevrsni lajtmotiv antiratnog angažmana na prostoru tadašnje SFRJ, piše Nova.rs.

Njihov novoosnovani bend "Rimtutituki“ protivio se nasilnoj mobilizaciji i huškanju na rat koje je bilo sveprisutno: u medijima, na ulicama, u vrhu vlasti.

Ljubomir Jovanović Jovec, koji je sa Srđanom Gojkovićem Giletom osnovao "Električni orgazam“ davne 1980. godine, bio je dio "Rimtutitukija“. Objasnio je kako s ove vremenske distance gleda na taj period.

- Nisam siguran da se "Rimtutituki" može nazvati glazbenim projektom, glazba je samo bila sredstvo da jedna grupa generacijski bliskih ljudi, koji su se godinama družili, dijelili iste vrijednosti, iskaže svoj stav prema ratnom ludilu koje se nezadrživo širilo. Tisuće ljudi je već bilo ubijeno, Vukovar razrušen, agresivna mobilizacija u tijeku, a u Sarajevu se situacija pogoršavala... Jednostavno smo imali potrebu iskazati svoj stav o svemu tome - prisjeća se Jovec i dodaje:

- Koliko god da je nastup na kamionu 8. ožujka 1992. i sve što se te večeri događalo, pružilo kakvu-takvu nadu, događaji koji su uslijedili su surovo demonstrirali našu naivnost. Ta neka nemoć je, bar meni, prvi osjećaj koji mi se javi kada se to spomene. S druge strane, nešto smo pokušali, mnogim ljudima je to značilo i makar za trenutak im pružilo neku utjehu. S ove udaljenosti od 30 godina to možda djeluje sasvim dovoljno, ali nije to priča koje se često sjetim - zaključio je.

S obzirom na to da nisu imali nikakvu dozvolu za javni nastup te se njihovo širenje antiratne ideje moglo smatrati protuzakonitim, Jovec otkriva je li postojao strah od reakcije tadašnje vladajuće strukture.

- Kada u nešto čvrsto vjeruješ, straha nema, a o posljedicama ne razmišljaš - kaže on.

Iako je prošlo 30 godina od tih događaja, Jovec se kristalno jasno sjeća jednog od susreta sa Željkom Mitrovićem, danas medijskim tajkunom koji je svoje početke imao u glazbenoj industriji.

- Poznato je da je Željko Mitrović za potrebe snimanja pjesme stavio na raspolaganje svoj, vrhunski opremljen, Pink studio. Basist "Oktobra" nije još imao TV Pink, ali kako nas je dočekao u maskirnim vojničkim hlačama, još tada je najavio svoju jedinstvenu sposobnost da se dodvori vladajućoj kasti i prilagodi dominantnoj doktrini - rekao je.

Osvrćući se na sadašnji trenutak, Jovec kaže da bunta kod mladih ima, ali da je opća atmosfera u društvu poražavajuća.

- Nije pitanje bunta samo u glazbi, generalno je nedostatak toga. Ljudi kažu: ’što da se bunim, meni je dobro u nekoj svojoj ljušturi'. Mi se u zemlji u kojoj živimo 30 godina nešto bunimo, očekujemo i bavimo se pukim preživljavanjem. Da ima bunta - ima ga. Da ga treba biti više - neusporedivo više. Ta letargija i malodušnost je zavladala ovom našom sredinom. Tih pokušaja ima, ali do koliko ljudi dopire, to je sasvim drugo pitanje - zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. travanj 2024 20:07