Nakon 400 godina predstavljena je prva suvremena transkripcija zbirke "Madrigali concertati" Gabriela Uspera u Scuola Grande di San Rocco u Veneciji i Matici hrvatskoj u Zagrebu.
Izdavačko je to ostvarenje Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji i Hrvatskog glazbenog centra. U dvorani renesansnog zdanja Scuole Grande di San Rocco u Veneciji predstavljeno je, naime, najnovije knjižno izdanje - Zlatnom poveljom predsjednika Matice hrvatske nagrađena prva suvremena transkripcija vrijednog spomenika hrvatskoga i europskog glazbenog baroka, zbirka "Madrigali concertati" istarskoga skladatelja Gabriela Uspera.
Upravo je u venecijanskom zdanju Usper djelovao kao instrumentalist, a navedena je zbirka tamo najvjerojatnije i nastala i prvi put izvedena. Knjigu su predstavili muzikologinja Ivana Petravić, koja je uz prof. dr. sc. Ennija Stipčevića priredila izdanje, te urednici doc. dr. sc. Martina Mičija Palić i Robert Palić. Glazbenim programom svečanost su uveličali članovi ansambla Projekt Lazarus: sopranistice Hana Ilčić i Petra Cik i bas Robert Palić, uz umjetničko vodstvo maestra Darijana Ivezića.
Program je organiziran pod pokroviteljstvom Grada Zagreba uz pomoć Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Trstu i arhibratovštine Scuola Grande di San Rocco.
U Dvorani Jure Petričevića Matice hrvatske u Zagrebu knjigu su u ime nakladnika predstavili predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji Ivana Juričić, magistrica muzikologije Ivana Petravić kao supriređivačica izdanja, red prof. art. Mario Penzar i doc. dr. sc. Monika Jurić Janjik, profesori Muzičke akademije u Zagrebu kao recenzenti te urednici izdanja doc. dr. sc. Martina Mičija Palić i Robert Palić.
U glazbenom dijelu programa publika je slušala odabrane madrigale u izvedbi članica ansambla Projekt Lazarus, sopranistica Hane Ilčić i Petre Cik, uz umjetničko vodstvo maestra Darijana Ivezića. Objavljivanje zbirke "Madrigali concertati" u suvremenu tiskanom ruhu omogućili su Grad Sveta Nedelja, Zagrebačka županija i Grad Zagreb.
O Gabrielu Usperu malo se zna. Rodio se u Poreču ili Rovinju, vjerojatno potkraj 16. stoljeća, a cjelokupnim glazbeničkim djelovanjem bio je vezan uz Veneciju. Svoje obiteljsko prezime Sponga (Spongia, Sponza) u kasnijim je godinama zamijenio prezimenom Usper, u čast zaštitnika i mecene Lodovica Uspera, venecijanskoga odvjetnika. 1609. godine prijavio se na natječaj za orguljaša u venecijanskoj bratovštini San Giovanni Evangelista ("Scuola Grande di San Giovanni Evangelista"), no u tome nije uspio.
Nekoliko godina nakon neuspjeha na orguljaškom natječaju pri Scuola Grande di San Giovanni Evangelista spominje se u arhivskim dokumentima kao član instrumentalnog ansambla u obližnjoj Scuola Grande di San Rocco. Godine 1614. orguljaš Francesco objavljuje "Messa e salmi da concertarsi nell‘organo. Et anco con diversi stromenti, a cinque voci, et insieme sinfonie & motetti a una, due, tre, quattro, cinque, & sei voci", pozamašnu zbirku duhovnih i instrumentalnih skladbi koju je posvetio porečkome biskupu Leonardu Tritoniju. U zbirci "Messa e salmi..." uvršteno je i nekoliko skladbi njegova nećaka Gabriela: potpisuje stavak Credo u peteroglasnoj misi te nekoliko moteta i dvije sinfonie, obje izuzetno zanimljiva instrumentalnog sloga. Uskoro se "Gabriel, suo nipote" ponovno pojavljuje u Francescovoj opsežnoj zbirci "Compositioni armoniche nelle quali si contengono motetti, sinfonie, sonate, canzoni & capricci a 1, 2, 3, 4, 5, 6 & 8 voci" (Venetia: Gardano, 1619.), ovaj put s pet moteta i tri instrumentalne skladbe.
Zbirka Gabrielovih madrigala iz 1623. njegov je, prema svemu sudeći, jedini samostalni opus. U cijelosti sačuvan primjerak zbirke "Madrigali concertati" (sastavljen od zasebno tiskanih pet sveščića za Canto, Alto, Tenore, Basso te Basso continuo), pohranjen je u Staats- und Universitätsbibliothek Carl von Ossietzky u Hamburgu, dok se u Biblioteca del Civico Museo Teatrale Carlo Schmidl u Trstu nalazi svezak dionice Canto, a u Biblioteci Jagiellońska u Krakówu svezak dionice Basso continuo.
Zbirka "Madrigali concertati" iz 1623. ostala je dosad jedva zapažena. Suvremeno notno izdanje, pokazat će, nada se urednik izdanja i tajnik Hrvatskoga glazbenog centra Robert Palić, "ovaj biser venecijanske, madrigalske, manirističke glazbe" u punom sjaju.
Ovo je, piše Palić, "po svemu sudeći, jedina samostalna autorska zbirka Gabriela Uspera sačuvana u cijelosti te posebnu vrijednost predstavlja unikatni primjerak sastavljen od pet sveščića, koji se danas čuva u Staats-und Universitätsbibliothek Carl von Ossietzky u Hamburgu. Naposljetku, zbirku predstavljamo i kao prvo suvremeno kritičko izdanje, probudivši nakon četiristo godina uspavanu ljepoticu, darujući je svima zainteresiranima; ponajprije umjetnicima-izvođačima, istraživačima, znanstvenicima, stručnoj javnosti i ljubiteljima ranobarokne glazbe. Zahvaljujemo institucijama koje su prepoznale značajnost ovoga projekta i omogućili njegovo oživotvorenje: Zagrebačkoj županiji, Gradu Zagrebu i Gradu Svetoj Nedelji. Posebno zahvaljujemo prof. dr. sc. Enniju Stipčeviću, bez kojega bi ovo, ali i brojna druga otkrića, ostalo tek neprimjetne požutjele hrpice papira u kilometarskim koridorima velikih knjižnica, vlažnim samostanskim podrumima, tavanskim arhivama starih građevina i tko zna još gdje...".