Želimo li biti dionici pravog opernog europskog svijeta, niti jedna nova predstava Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu ne bi smjela ići ni zeru niže od Puccinijeve " Tosce" premijerno izvedene 27. svibnja.
Izvorna produkcija u vlasništvu uglednog Teatra Massimo di Palermo, prvi put izvedena u Teatru del Maggio Musicale Fiorentino 2008., stigla je napokon i u Zagreb i potvrdila svoju gotovo pa nevjerojatnu dugovječnost igranja diljem svijeta. Razlozi su više nego jasni: klasična predstava tradicionalno smislene režije Maria Pontiggia, raskošna scena i kostimi Francesca Zita i trio fantasticus domaćih protagonista u liku i djelu Kristine Kolar, Giorgia Suriana i Tomislava Mužeka.
S Puccinijevim operama nema šale. Ne podnose modernizaciju, ambijentalno su čvrsto ukopane u izvornik, svaka je svijet za sebe, niti jedna nije staromodna drže li se svi predloška bez posuvremenjivanih mudrolija.
"Tosca" je već dovoljno suvremena po tome što joj je naslovna junakinja (skrojio ju je prema povijesnoj osobi dramatičar Victorien Sardou) danas i te kako aktualna kao jedna od prvih na početku 19. stoljeća koja bi mogla biti i daleka predvodnica pokreta #Metoo! Žena koja će ubiti nasilnika kako bi obranila svoju čast i ljubav. Nema joj druge. Nasilnik je i reakcionarni politički moćnik, žena je gotovo silovana, nema se kome požaliti, nitko joj ne može pomoći, jedini je spasitelj nož, makar i sama na kraju završava samoubojstvom. Mračno i poznato, zar ne?
Trokut likova - umjetnicu Toscu, zloglasnog šefa rimske policije baruna Scarpiju i mladog revolucionara slikara Cavaradossija - moraju pjevati i igrati snažne ličnosti "atletske psihofizičke snage", kako kaže autor isto takve glazbe Puccini. I gle čuda, baš takve imamo! Kristina Kolar, danas naš jedini pravi dramski sopran, zamamna je Tosca bogatih emocija, predivno osjećajna u molitvi, odlučna i neustrašiva kad se brani, Tomislav Mužek lirski raspjevan i duboko tragičan Cavaradossi zlatnoga zapjeva, Giorgio Surian odvratno je pohotan Scarpia cinik aristokratskih manira sve dok mu ne izbije krvoločna narav, a sve to zaokružuje golemim rasponom glasovnih izraza.
Dovoljno za veliku predstavu u kojoj nema slabe točke uz sudjelovanje malih ali važnih likova kao što su politički zatvorenik Angelotti Siniše Štorka, crkvenjak Ivan Šimunović, žbir Spoletta Filipa Filipovića te još Marin Čargo, Lucija Jelušić i Boris Beus. Zborom u veličanstvenom Te Deumu suvereno vlada zborovođa Luka Vukšić, a nad svima brižljivo je i točno s lijepim fragmentima rogova, violončela, flaute i klarineta, zloslutnim akordima i finim prijelazima iz tišina u tonske slike i obrnuto bdjela gošća iz Ukrajine dirigentica Alla Kulbaba. U čast njezinoj ratnoj domovini zbor je otpjevao jednu ukrajinsku molitvu uz popratne riječi intendantice Dubravke Vrgoč i veleposlanika Republike Ukrajine Vasyla Kyrylycha. q