Majstori svega začudnog u glazbi vole se opisivati kao "brechtovski punk cabaret" čiji zvuk ima i primjese šansone, opere i romskog melosa. Oni su The Tiger Lillies i, kako su svojedobno rekli, "pjesme o zgodnim plavušama i mladićima koji bezbrižno trče livadom nisu naš đir", pa se pod egidom "ništa ljudsko nije nam strano" bave temama kao što su nasilje, blasfemija, prostitucija, očaj i svi mogući poroci. Sve je počelo u Londonu 1989., kad je kantautor Martyn Jacques objavio oglas u novinama u kojem traži bubnjara i basista. Javili su mu se samo Adrian Huge i Phil Butcher i upravo su oni postali prvi članovi benda. Butchera je 1995. na kontrabasu zamijenio Adrian Stout, a bubnjeve od 2021. svira Budi Butenop.
Jacques, glavni vokal, harmonikaš i tekstopisac, velik je dio mladosti proživio u stanu iznad bordela, vireći kroz prozor u vrevu i bijedu londonskog Sohoa. Književnik Bertold Brecht, skladatelj Kurt Weill, austrijska pjevačica Lotte Lenya i njezina izvedba u "Operi za tri groša" bili su mu uzori za stvaranje The Tiger Lilliesa, kao i Bessie Smith, Billie Holiday te drugi blues glazbenici. Spojivši to s elementima pjesama English Music Hall (oblik zabave britanske radničke klase) i srednjoeuropskih narodnih numera, bend je izgradio svoj vlastiti, unikatni mikrosvijet. I pogodio. Godine 2002. osvojili su prestižnu kazališnu nagradu Olivier, a njihov album "The Gorey End" bio je nominiran za Grammy u kategoriji najboljeg crossover albuma.
Uoči dugoočekivanog koncerta u Kinu SC, gdje će The Tiger Lillies svirati u subotu 11. svibnja, nakon što ih skoro 12 godina nije bilo u Zagrebu, razgovarali smo s Adrianom Stoutom.
- Uf, 12 godina je dulje nego što većina bendova danas preživi! Prilično smo sretni što i dalje stvaramo glazbu i sviramo pred ljudima, na pozornicama diljem svijeta. Posljednje desetljeće prošlo nam je lako i glatko. Mnoge bendove pandemija je zamalo dokrajčila, ali mi smo se izvukli radeći live streamove i izdajući albume na Bandcampu. Idemo naprijed sa svojom glazbom, mislim da smo sada prešli granicu od 50 albuma. Iskreno, više ni sami sebe ne uspijevamo pratiti. Čini mi se da smo snimili osam albuma tijekom karantene. Dugovječnim bendovima kao što je naš prošlost postane pomalo mutna, pa se teško i prisjetiti nekih pojedinosti. Posljednjih deset godina izvodili smo i produkciju ‘Hamleta‘, koja još traje i iznimno nas zabavlja. Nažalost, u tom periodu ostali smo bez našeg originalnog bubnjara Adriana Hugea, što nije bilo nimalo dobro. Umirovio se i povukao sa scene, pa smo se Martyn i ja tome morali prilagoditi - kaže nam na početku intervjua Adrian, ljubitelj jazza, Captain Beefhearta, post punk bendova Magazine i Pil te engleskih narodnih pjesama. Autsajderska umjetnost oduvijek mu je, kaže, bila puno zanimljivija od mainstream rock‘n‘rolla.
Neki će reći "život je kabare", no ovaj bend prije će ga nazvati farsom ili čak tragedijom. Često ih opisuju kao nihiliste, a njihovu glazbu etiketiraju kao mračnu jer propituje besmislenost i apsurdnost samog postojanja, ali članovi The Tiger Lilliesa o sebi misle drugačije. Uostalom, njihove pjesme u sebi uvijek nose i dašak uvrnutog humora.
- Ne bih nas baš nazvao nihilistima, to je samo dobar naslov za album (krajem veljače ove godine bend je objavio album pod nazivom ‘Lessons in Nihilism‘, op. a.), ali istina je da uživamo pjevati o životnim apsurdima. Zapravo smo oduvijek bili veliki optimisti. Kako bismo gurali naprijed više od 30 godina da nismo vjerovali da će stvari na neki način krenuti nabolje? Još je toliko mjesta koja nismo posjetili i na kojima nismo svirali, a i novih priča koje želimo ispričati - govori Stout.
Referirajući se upravo na te priče tj. pjesme, kaže kako je bendu najvažnije da slušatelji njihove riječi ne prihvaćaju kao nominalne vrijednosti. Želja im je, objašnjava, da se uključe u pjesme i razmotre različite načine njihova razumijevanja.
- Nadamo se da će im one ostaviti više pitanja nego odgovora, a ponekad ih i potaknuti da i sami nešto naprave. Ne mora sve uvijek nešto značiti. Također se nadam da ljudi razumiju razliku između sarkazma i ironije. Da, koristimo sarkastičan humor kako bismo opisali određene osobe ili situacije, ali pojedinci ponekad sve shvaćaju previše doslovno. Kad neki umjetnik snimi film o ubojici, to ne znači da podržava ubojstvo, ništa više nego što mi, primjerice, ‘podržavamo‘ uzimanje heroina (referenca na njihovu pjesmu ‘Heroin‘ iz 2007., op. a.) ili spaljivanje knjižnica (referenca na pjesmu ‘Start a Fire‘ iz 1999., op. a.). Naše pjesme umjetnička su sredstva kojima želimo nešto poentirati, nisu priručnici s uputama za korištenje. No čini mi se da je internet, nažalost, uništio koncept (ideju) satire - kaže Adrian.
Kultura otkazivanja koja je uzela maha, ali i politička korektnost, za koju mnogi kažu da polako ubija originalnost i postaje represija, njega ipak ne obeshrabruju.
- Ne brinite se zbog toga i stvarajte umjetnost koju želite stvarati. Mi, The Tiger Lillies, u posljednje vrijeme sigurno smo donekle prilagodili ono o čemu pišemo jer znamo da moramo biti osjetljiviji na to što ljudi sada misle o određenim riječima i kako reagiraju na njih. Ali opet, toliko je toga o čemu se može pisati, tako da tu i ne vidim neki problem. Naravno, pod uvjetom da ste kreativni - smatra.
A The Tiger Lillies definitivno nije bend koji samo priča. Oni su bend za narod, a to dokazuju i njihova djela. Tako su u siječnju ove godine besplatnom svirkom iskazali potporu stanovnicima koji su se pobunili protiv gradnje metroa u avangardnom i alternativnom kvartu Exarcheia u grčkoj prijestolnici Ateni, a lani su, kao prvi strani bend, održali koncerte punog formata u Lavovu i Kijevu u ratom pogođenoj Ukrajini. Osim toga, 2023. objavili su i album "Ukraine", a sav prihod od njegove prodaje namijenili su upravo Ukrajincima.
- Prije mnogo godina odlučili smo da ne želimo biti jedan od onih bendova koji se skrivaju u garderobi nakon nastupa. S pozornice idemo ravno do stola na kojem se prodaje merch i upoznajemo naše fanove; ta interakcija jako nam je važna. Što se tiče prosvjeda u Ateni, to je kvart s kojim smo baš povezani i kad su nas zamolili da im pomognemo, naravno da smo pristali. Slično je bilo i s Ukrajinom, primili smo poziv fanova i jednostavno nije bilo razloga da ne odemo. Bilo je to nešto najdirljivije i najvažnije što smo dosad učinili - rekao nam je Stout. Pitamo ga jesu li ih tijekom 30-godišnje karijere pokušavali ušutkati, cenzurirati.
- Uvijek ima ljudi koji demonstrativno napuštaju naše koncerte jer im određena tema o kojoj pjevamo nije baš najbolje sjela. Nama je to posve u redu. Pretpostavljam da bi takvi danas napisali ljutiti tvit ili pismo pritužbe organizatoru ili nama, možda bi čak zahtijevali povrat novca, ispriku ili objašnjenje. Čini mi se da je to danas najveći problem, to što su osobni odabiri pojedinaca postali javne borbe u kojima se svi međusobno napadaju/kritiziraju. Jedna atenska skupina komunističkih/marksističkih svjetonazora tražila je da ne sviramo na prosvjednom koncertu u Exarcheiji jer su našu potporu Ukrajini protumačili kao potporu desničarskim dijelovima svoje vojske. Prijetili su i nasiljem pa je koncert morao biti otkazan zbog sigurnosnih rizika. Ali ta gomila Putinovih apologeta nije nas previše uzrujala. Iste večeri svirali smo u atenskom klubu Half Note - kaže Adrian.
Kad je budućnost u pitanju, The Tiger Lillies imaju velike planove. Sljedeće godine tri će mjeseca svirati u Barceloni, a uskoro ih čeka i novi nastup u Ukrajini.
- Nadam se da nas neće dignuti u zrak i da će tom ratu doći kraj. To je moj san koji želim da se ostvari - zaključuje glazbenik.
