Dobro je u petak navečer u Boćarskom domu Zrinjevac, citiram po sjećanju, prezentirajući s Majom Blagdan jednu od nagrada jubilarnog 30. Porina rekao jedan od njegovih idejnih začetnika i (kant)autor Zrinko Tutić: "Najvažnije je biti nominiran jer to znači da vas je prepoznala struka, a tko će osvojiti Porina već je neka druga igra".
Druga dva začetnika su umirovljeni diskograf Veljko Despot i pokojni glazbeni kritičar Dražen Vrdoljak, a Porin je već tri dekade igra u kojoj, ako smijem nadopuniti Tutića, odlučuje niz faktora poput popularnosti nekog izvođača i/ili autora, simpatija i naklonosti glasača nekom od nominiranih unutar struke, (ne)upućenosti izbornog tijela u godišnju diskografsku produkciju, jačine medijskog upliva, egzaktnosti matematike i ponešto sreće u konačnoj distribuciji glasova, konstrukcije kategorija i rasporeda tko će u koju kategoriju (ne)zasluženo ući sa svojim diskografskim izdanjem, duže ili kraće prisutnosti na sceni, želje glasača za promjenom ili zadržavanja status quo… Tako je bilo i ove godine na jubilarnom 30. Porinu, ali o tome nešto kasnije.
Prvo je red, a vidjeli smo i čuli to i u prijenosu kroz niz friških izvedbi i snimke iz arhiva na Prvom programu HRT-a, prisjetiti se što je Porin bio kad je nastao i što je svih ovih godina značio. Sjećam se kako sam na prvoj dodjeli 1994. godine u kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji zezao tog istog Zrinka Tutića kako on možda strepi tko će od njegovih pulena dobiti Porina, ali ne i ja jer u kategoriji Najboljeg albuma alternativne glazbe, dakako u užem krugu, sva tri nominirana bili su "moji" diskografski puleni: Hladno pivo s "Džinovskim", Majke s "Razdorom" i Anesthesia s istoimenim albumom. Pobijedilo je Hladno pivo, a ti bendovi i danas nešto znače.
Ovu zgodu navodim jer mi se čini da je Porin, utemeljen po uzoru na Grammy, sve ove godine imao smisla. Davao je vjetra u leđa, donosio ugled, bio bitan. Naravno, ponekad sam se kao jedan od glasača ljutio na neke odluke kolega, ali tako je i s Grammyjem, a bogami i s Oscarom. Bitnija je šira slika, a ta je da je Porina kroz minula tri desetljeća primio niz izvođača i autora koji su tu nagradu više ili manje puta zaista zaslužili.
Da, ljutila me katkad inertnost glasačkog tijela, ali bilo je na Porinu i iskoraka kakve ne biste našli na Grammyju. Također, ljutila me katkad i prekobrojnost kategorija kojoj sam jedne diskografski slabije sezone kao "voditelj stručne komisije za popularnu glazbu" pokušao doskočiti fuzioniranjem određenih kategorija. Više me nisu zvali za taj "posao" jer je moguće da ili nisu bili zadovoljni mojom intencijom ili zato što sam time stao na nečije "taštine". Naime, svatko voli biti nagrađivan, a ako je manje kategorija, onda je i manje nagrađenih.
Naravno, kao diskografu mi je Porin - na koji sam tijekom devedesetih volio dolaziti - značio više nego što mi znači proteklih 23 godine otkako o njemu samo pišem kao dežurni kritičar/komentator. Kako god, nekih lijepih i zabavnih (ne)zgoda s tih "ranih" Porina iz Opatije, Rovinja, Rijeke i Makarske i danas se rado sjećam. Baš sam se na onom drugom po redu, tijekom vožnje za Opatiju u autobusu - "Calypso", da se prisjetimo Ive Robića na čijem sam uručenju Porina za životno djelo plakao kao malo dijete - sprijateljio s Boškom Petrovićem koji se opravdano požalio - vidjeli smo i to u arhivskoj snimci tijekom prijenosa ovog petka - da bi uz statuu Porina trebao biti priložen i ček. Sjećam se i ludorija Dina Dvornika, Gorana Bare, Davora Gopca, a bogami i nekih vlastitih "zvizdarija".
Ove godine, pak, bilo je i dobrih i manje dobrih odluka glasača. Tako je u startu bilo jasno da će Album godine i zbog prerane smrti Akija osvojiti Parni valjak za live izdanje "Dovoljno je reći… Aki", no po mom sudu su u toj kategoriji trebali pobijediti Darko Rundek & Jazz orkestar HRT-a s albumom "Za vašu poslijepodnevnu razonodu" ili Chui s fascinantnim "Zagreb - Berlin". Neću se žaliti samo zato što je zaista tragedija da više nema Akija. Ovo navodim jer mi je i dalje dilema trebaju li live izdanja poput Valjkovog uopće biti nominirana za Najbolji album, čak i ako je "Za vašu poslijepodnevnu razonodu" kao studijski album deriviran iz koncerta Rundeka i Jazz orkestra HRT-a.
Pjesma godine je jedna od Porinovih kategorija u kojoj najviše presuđuje popularnost pa je tako u njoj slavio Matija Cvek zarad hita "Trebaš li me". Bilo je i boljih, ali u konstelaciji pet skladbi koje su se probile u uži krug nominacija, razumljiva odluka. Ipak, možda bi u ove dvije "opće" kategorije valjalo razmisliti o "gremijevskom" sužavanju prednominacija na maksimalno dvadeset i pet albuma i pedeset skladbi, primjerice. Logično, Matija Cvek & Eni Jurušić s istom su skladbom osvojili Porina za Najbolju vokalnu suradnju, a posredno i za Najbolji video broj, redatelja Benjamina Strikea.
Drago mi je što je Marko Bošnjak na konto nastupa na Dori prošle godine postao Novi izvođač godine jer je marljiv i talentiran mladi pjevač koji bez srama javno priznaje radi neke druge "nižerangirane" poslove dok gradi glazbenu karijeru. Želim mu da ostvari svoje snove jer me njegova životna situacija podsjeća na to kako su Suba i Zoki iz Hladnog piva samo par dana nakon primitka Porina za Najbolji album alternativne glazbe (1994. godine) opet stali na raskršće u Vrapče i prodavali Oglasnik.
S obzirom na ponudu Tedi Spalato je za "Ime mi je nevažno" opravdano osvojio Porina u kategoriji Najbolji album zabavne glazbe, baš i "Za vašu poslijepodnevnu razonodu" Darka Rundeka & Jazz orkestra HRT-a u kategoriji Najbolji album pop glazbe. Svaka drugačija odluka bila bi nepravedna.
Da Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera sjajno radi svoj posao potvrdio je i album "Insite" koji je uz taj ansambl realizirao trubač Davor Križić. Sjajno je što su taj album, a s njega i skladba "Waltz Through The Night" te izvedba "To The Lite" pobijedili u sve tri jazz kategorije. Isto vrijedi i za Chui i njihov "Zagreb - Berlin" kao Najbolji instrumentalni album van jazz i klasične glazbe, najbolju instrumentalnu izvedbu van jazz i klasične glazbe za skladbu "Nine Views", a pride i za Najbolji ovitak, autora Igora Kordeja i Martine Leskovar. Time su Matija Cvek, Davor Križić s Jazz orkestrom HRT-a i Chui, svaki s po tri statue, postali najnagrađivaniji na jubilarnom Porinu.
Definitivno je bilo jačih rock albuma od povratničkog "Kao sad" Daleke obale, no nisu ušli ni u nominacije. "Nestali" su tako albumi Šumskih, LHD-a, Seinea i Djece! pa je Daleka obala s Jakšom Kriletićem za mikrofonom nadmašila i Vatru i Tomislava Golubana. Uz to Marijan Ban je dobio Porina za životno djelo, baš kao i Dušan Šarac, "čovjek ugodnog glasa" i finog pera za klapske i dalmatinske "pisme", moj nekoć dragi kolega iz dana kad sam radio kao urednik izdanja u Croatia Recordsu.
Naravno, Porin je za životno djelo dodijeljen i nažalost prerano preminulom Massimu koji je posthumno pobijedio i s pjesmom "Zamisli" u kategoriji Najbolja muška vokalna izvedba. Najbolja izvedba grupe s vokalom pripala je pjesmi "Ponovo" Parnog valjka. Porin je za život na sceni, ponekad ga se osvoji i nakon smrti, a da i danas "nešto znači" potvrdila je i Vanna koja je malo bila "kisela" što joj ga je u konkurenciji s njom i s Lu Jakelić "otela" Ivana Kindl zarad pjesme "Netko me čuva".
Barem je tako izgledalo na TV ekranu, a i Lu i Ivana su imale baš moćne nastupe u live prijenosu, baš kao što su jako "hercig" ispali Darko Rundek s prijateljima i Jazz Orkestrom HRT-a. Razvalio je i Edo Maajka čiji je "Moćno" u kategoriji Najbolji album hip hop glazbe porazilo albume "trepera" Hiljsona Mandele i "otkazanog" Tram 11, a šteta je što nije bilo mjesta i za nastup J.R. Augusta čiji je "Still Waters" slavio samo u kategoriji Najbolji album alternativne glazbe dočim je "Atomi Rework" Pocket Palme proglašen Najboljim albumom elektroničke glazbe.
Nakon svega viđenog i odslušanog u petak navečer, a i nakon proteklih 30 godina, vjerojatno je vrijeme ili dobar trenutak za redizajn Porina i njegovih kategorija, TV šoua i definiranja live nastupa na samoj dodjeli, ali definitivno ne i za slanje najuglednije hrvatske glazbene nagrade u ropotarnicu povijesti.