Vlado Kreslin je već tri desetljeća najpopularniji slovenski kantautor, ali i nedovoljno poznat u Hrvatskoj koliko bi to kvalitetom i emotivnošću pjesama i glasa zasluživao, iako je uz samostalne koncerte nastupao i kao gost kolegama i prijateljima poput Massima i Belana te surađivao s drugim hrvatksim glazbenicima i glazbenicama poput Lidije Bajuk, Livija Morosina, Drage Mlinarca, Rade Šerbedžije, Šajete, Parnog valjka. Surađivao je i s američkim i europskim kantautorima poput Chrisa Eckmana, Stevea Wynna, Allana Taylora, Hansa Theesinka i Mary Coughlan, a koncert u Tvornici kulture, 17. listopada 2024. godine, zgodna je prigoda da nadoknadite propušteno. Tim više što Vladi u Zagreb, kao i pretprošlo ljeto u MSU stiže sa sjajnim pratećim sastavom Mali bogovi.
Nakon “staža” u sastavima Horizonti tijekom 70-ih i Martin Krpan tijekom 80-ih čiju je “To ni političen song”, 1997. godine prepjevao i u svojoj verziji objavio Parni valjak, Vlado Kreslin se početkom 90-ih etablira kao najpopularniji i jedan od najvažnijih slovenskih kantautora još otkako su rock-kantautorstvo na ove prostore uveli Drago Mlinarec i pokojni Tomaž Pengov. Osim kantautorskog talenta zbog kojeg ga ponekad nazivaju i “slovenskim Dylanom” ispred kojeg je dva puta nastupio, a nijednom upoznao te iznimne srčanosti i energičnosti kojima “loži” svoje nastupe - jednom se od napora doslovce srušio na pozornici – Kreslinu je trebala iznimna doza radišnosti i upornosti da ostvari tako zavidan opus i takvu popularnost s kojom se gotovo dva desetljeća ni jedan slovenski izvođač nije mogao nositi.
Kreslin je u jednu prekrasnu glazbenu rijeku stopio i Muru i Mississippi, odnosno univerzalnu kulturu rock, folk, blues i country glazbe s autohtonom prekmurskom glazbenom tradicijom, a bez trunke podilaženja neukusu i sumnjivim balkanskim “dealovima” između narodnjaka, estradnjaka i falš-rokera. Udruživanje Kreslina i Beltinške bande najbliže je s ovih prostora onome što je Springsteen - nakon Kreslina, imajte na umu - ostvario sa Seeger Session Bandom. Povremeno se stječe dojam kako će možda, jednoga dana, o Kreslinu i njegovim pjesmama poput “Cesta”, “Nocoj igramo za vas”, “Od višine se zvrti”, Preko Mure, preko Drave”, “Danes sem v molu”, “Letos bo huda jesen”, “Ena pesem”, “Poj mi”, “Krasni novi svet”, “S tabo je izi”, “Kaj naj ti prinesem draga”, “Tista zakartana ura” kao antiratna pjesma sazdana na stvarnim događajima i osobama iz kreslinove obitelji, “Tista črna kitara” koju su na engleskom (“That Black Guitar”) objavili The Walkabouts i drugih djeci predavati u slovenskim školama kao što već generacijama podučavaju o Prešerenu i njegovoj poeziji. Bilo bi lijepo da i u Hrvatskoj Kreslin postane popularniji, a posebice prisutniji s koncertima poput onog pretprošlog ljeta u MSU jer napokon imamo i nisku mlađih hrvatskih kantautora koji se hrabrije upuštaju u “singer/songwriter manufakturu”.