Tri sata trajala je koncertna izvedba opere "Orfeo" talijanskog ansambla La Lira di Orfeo u Hrvatskom narodnom kazalištu, ostvarena u suradnji s Talijanskim kulturnim institutom u Zagrebu.
Najavljena je kao praizvedba stare barokne opere Nicole Antonia Porpore, nakon Beča prije nekoliko dana drugi put izvedena u Zagrebu. Izostanak informacija bez priloženog detaljnog programa, osim šturog listića s imenima, pokazao se zbunjujućim, a najave su baratale i pogrešnom terminologijom praizvedbe jer je ona bila 1736. u Londonu, a kako ne postoje dvije praizvedbe, ovo je bila rijetka izvedba rijetko izvođenog djela iz vremena baroka. Kao drugo, postoje podaci o raskošnoj scenskoj izvedbi 2019. istoga djela na Festivalu della Valle d' Ittria s istim naslovnim izvođačem, uglednim kontratenorom Raffaeleom Pe koji je pjevao i u Zagrebu!
Dakle, bečka i zagrebačka izvedba nisu nikako mogle biti praizvedbe. A zbrku kod neupućenih moglo bi stvoriti i najavljeno ime autora jer Porpora nije napisao "Orfeja", on je naime samo autor pačvorka sastavljenog od glazbe raznih autora pa i svoje (na sreću navedenih u rečenom listiću, ali bez objašnjenja), stvorenog u čast odlaska sa scene onodobnog najglasovitijeg kastrata Farinellija.
I tek kad se ove činjenice poslože u povijesni kontekst može se govoriti o djelu i današnjoj revidiranoj izvedbi. Ne znamo što je točno revidirano no ono što se čulo u zagrebačkoj izvedbi nije mnogo više od dugočasnog prigodnog uratka nastalog isključivo zato da se omoguće vokalne akrobacije kontratenora i ostalih sudionika. Uvjetno rečeno Porporin je "Orfej" karakterom izabrane glazbe miljama udaljen od Monteverdijeva "Orfeja" nastalog čak stoljeće prije, a posebno od Gluckova koji se pojavio samo dva desetljeća nakon Porpore upravo zato da bi svojom reformom pročistio i oplemenio operu. I zbog toga povijest kao velikane pamti Monteverdija i Glucka, a Porpora ostaje samo jedan od mnogih koji su udovoljavali hirovima i modi svog vremena. Drama antičkog junaka nije ga osobito zanimala jer bi u protivnom izostalo slavlje glasa koji je tada bio najvažniji.
Izvedba ansambla na čelu s virtuoznim Peom bila je dakako atraktivna zbog specifičnih glasovnih mogućnosti i finesa koje ovaj umjetnik ostvaruje pridružujući se danas sve popularnijoj obitelji svjetskih kontratenora. I svi ostali sudionici bili su na visini zahtjevno žustrih koloraturnih arija, dakle, perfektno educirani kao vokalni virtuozi koje je orkestar La Lira di Orfeo pratio precizno. No, to je uglavnom sve što Porporina mješavina nudi. Vjerojatno su zato i on i djelo tako dugo bili zaboravljeni.