Maske i ostale protupandemijske mjere su napokon pale pa već neko vrijeme možemo uživati u koncertima kako smo to uobičavali prije pojave covida-19. Nadajmo se da se pandemija korone više neće vratiti, barem ne onakva kakvu smo iskusili tijekom 2020. i 2021. godine, a u međuvremenu su nas ionako počele moriti jednako strašne ili još strašnije brige. No za sada je rat u Ukrajini, neka tako i ostane, relativno daleko od nas. Što će nas sve moriti na jesen za sada valja ostaviti po strani i barem se praviti da nam se vratilo "staro normalno".
Možda Goran Bare, na prvi pogled, nije "prvi izbor" uz koji biste mogli slaviti povratak u to "staro normalno", ali njegove pjesme često su svjedočanstva opstanka i u najtežim stanjima. Ono što nas ne ubije ojača nas, a Bare je s Majkama epitomizacija navedene pouke. Malo tko se uspinjao do vrha, padao s njega i ponovo se uspinjao na način na koji je to činio Bare; toliko "filmski" da je nevjerojatno da o njegovu životu netko već nije snimio biografski igrani film. Bare je naime rock zvijezda kakve se više ne proizvode ni ovdje ni u Americi ili Engleskoj, jedan od najkarizmatičnijih frontmena ne samo u nas te veličanstveni pjesnik koji je s Majkama, čiji je glazbeni doprinos njegovoj osobnoj i iskrenoj lirici nemoguće zanemariti, uhvatio rock'n'roll za rogove kao demonsku beštiju. Za subotnji koncert u Tvornici kulture nema izravnog povoda jer su posljednji autorski album "Nuspojave" Goran Bare & Majke objavili 2018. godine, nakon kojeg su uslijedili divan live prepjev "The Sun Ain't Gonna Shine Anymore" te mračni i teški singlovi "Rođen za suze" i "Noćas prelazim rijeku", ali uskoro će na vinilu biti reizdan prvi LP album Majki "Razum i bezumlje", koji sam imao čast objaviti prije više od 30 godina. Pa neka to bude razlog za još jedan koncertni susret s Goranom Baretom i Majkama u Tvornici kulture.