U Preporodnoj dvorani HAZU u Zagrebu u utorak je predstavljeno suvremeno kritičko izdanje zbirke moteta Vinka Jelića "Parnassia militia" u povodu 400. obljetnice prvotiska. Knjiga je objavljena u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji i Hrvatskoga glazbenog centra, a predstavili su je Ivana Juričić, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji, muzikolog Ivan Živanović, priređivač izdanja Franjo Bilić te urednici knjige dr. sc. Martina Mičija Palić, inače predsjednica Hrvatskoga glazbenog centra, i Robert Palić, tajnik Centra. U glazbenom dijelu nastupio je ansambl Projekt Lazarus izvevši, prvi put nakon četiri stoljeća, neka od Jelićevih djela.
"Projekt je obuhvatio obradu i prenošenje cjelovitog notnog i literarnog teksta zbirke moteta hrvatskoga skladatelja, Riječanina Vinka Jelića (1596. – 1636?), ‘Parnassia militia‘ iz 1622. godine, u suvremeni notni zapis i njegovu praktičnu koncertnu izvedbu. Zbog sve većega interesa za hrvatsku glazbenu baštinu ranoga baroka i ranu glazbu općenito, javila se potreba za suvremenim i autentičnim zapisom zbirke ‘Parnassia militia‘ koja prati sve značajne standarde izdavanja rane glazbe u Europi, mislim tu na tzv. Urtext izdanje bez dodanih dinamičkih oznaka, tempa i realizacije bassa continua", rekao je u povodu izdanja suurednik Robert Palić.
Prva faza projekta, opisuje Palić, bio je prijepis zasebno tiskanih dionica, tzv. sveščića, izvornika u suvremeni partiturni zapis. "Budući da je u zbirci izvorno svaka dionica tiskana zasebno, cijeli proces je znatno kompliciraniji od prijepisa nekog rukopisa 19. ili 20. stoljeća. Druga faza realizacije", nastavlja Palić, "bilo je grafičko i literarno oblikovanje notnog izdanja. Prvi prioritet bila je preglednost i ekonomična raspodjela notnog teksta s naglaskom na glazbeno opravdane zahtjeve, ali i praktični prijelom stranica radi lakšeg korištenja tijekom izvedbe. Nadalje, basso continuo dionica je zabilježena u autentičnom, šifriranom obliku, upravo kako nalažu suvremene norme zapisivanja notnog materijala."
Nakon grafičkog uređenja uslijedila je treća faza – revizija notnog i literarnog teksta potpisanog pod svaku od dionica. Treća faza slična je prvoj jer se urednik – notograf vraća izvorniku i uspoređuje ga s novonastalim suvremenim prijepisom, pri čemu treba naglasiti i veliki broj pogrešaka u izvorniku, do kojih je došlo zbog nesavršenosti tadašnjih tiskarskih tehnika i strojeva, opisuje Palić.
Suvremeno izdanje zbirke Parnassia militia priredio je Franjo Bilić, a sastoji se od 24 moteta za 1-4 glasa uz basso continuo i 4 ricercara. Knjiga je objavljena pod pokroviteljstvom Grada Svete Nedelje, Zagrebačke županije i Grada Zagreba.
O motivima bavljenja tako zahtjevnim projektom Palić kaže:
"Iako su slijedom vrlo nepovoljnih povijesnih okolnosti mnogi od značajnih spomenika hrvatske glazbene baštine nestali, uništeni, a neki i zagubljeni, nakana je Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedelji i Hrvatskoga glazbenog centra da se ona baština koja je otkrivena sačuva i zabilježi u trajnom obliku, ali tako da bude obrađena i objavljena prema najsuvremenijim postulatima i znanstveno-muzikološkim principima te time pristupačna ne samo stručnoj, već i široj zainteresiranoj javnosti."
U okviru Hrvatskoga glazbenog centra već desetu godinu djeluje ansambl profesionalnih glazbenika Projekt Lazarus, čije je glavno poslanje, kako napominje suurednik izdanja i tajnik Centra, revitalizacija starije hrvatske i europske glazbene baštine, a koji je s programom "Parnassia militia 400" tijekom 2022. godine nastupio u nekoliko navrata, od Pasionske baštine i festivala Ars organi Sisciae, do Varaždinskih baroknih večeri. "Kruna ove velike i značajne obljetnice nastup je u Strasbourgu, gradu u kojemu je ovaj spomenik hrvatskoga glazbenog baroka i prvi put ugledao ‘svjetlo dana‘, davne 1622. godine", kaže Palić.
Vinko Jelić bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja ranoga baroka. Rođen je u Rijeci 1596. kao Vinko Jeličić, od oca Andrije i majke Barbare, u vrijeme kada je Rijeka bila u sastavu Habsburške Monarhije. U djetinjstvu je bio okružen neimaštinom i bolestima, ali i ratnome okružju zbog neprestanih sukoba između Mlečana i uskoka. Od malih je nogu iskazivao glazbenu darovitost koju je njegov otac primijetio i iskoristio na najbolji mogući način – poslavši Vinka i njegova brata Petra na školovanje u Graz, te su nakon položene audicije primljeni kao dječački soprani u kapelu nadvojvode Ferdinanda.
O zaista teškim uvjetima života dječaka Vinka Jelića u Rijeci svjedoči i dokument u kojemu stoji da je u Graz stigao "u jednom duhovničkom odijelu", vjerojatno zato jer je u Rijeci postojala tzv. Kaptolska škola koja je u to doba odgajala klerike za liturgijske potrebe, pa je sva prilika da je i Vinko bio jedan od njih. Tada je, ali i od starine, po svijetu bio običaj da se djeci u koralnom pjevanju pridaje velika važnost, jer su uz klerike i svećenstvo bili glavni pjevači i sudjelovali u svim liturgijskim činima uz pratnju orgulja, ali često i "a capella" (bez instrumentalne pratnje). Tako se kao desetogodišnjak, 1606. godine, Vinko našao u Grazu kao pjevač dvorske kapele, gdje mu je glavni učitelj i mentor postao Matthia Ferrabosco iz Bologne. Iskazavši marljivost i sklonost učenju, brzo je napredovao te se kao glazbeno nadareniji ubrzo započinje baviti proučavanjem teoretskih predmeta i vježbanjem različitih instrumenata, pa ga nakon mutacije glasa ponovno nalazimo u dvorskoj kapeli, no ovoga puta kao instrumentalista.
Odlučuje se za duhovnički stalež te upisuje 1616. bogoslovne nauke ("facultas theologica"), koje završava za dvije godine. Godine 1618. odlazi u Zabern (današnji Saverne kraj Strasbourga) gdje se zaređuje za svećenika i postaje vikarom, a kasnije i kanonikom kolegijalne crkve sv. Marije. U jeku Tridesetogodišnjeg rata, 1622. godine, objavljuje u Strasbourgu svoj skladateljski prvijenac – zbirku duhovnih koncerata "Parnassia militia", kod izdavača Paula Ledertza. To će biti njegovo jedino u cijelosti sačuvano djelo.
Vinko Jelić 1628. objavljuje svoja dva posljednja djela – zbirke "Arion primus" i "Arion secundus", koje nisu u potpunosti sačuvane.
Izvornik zbirke "Parnassia militia" čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Frankfurtu.
U vihoru Tridesetogodišnjega rata ime Vinka Jelića se posljednji put spominje 24. srpnja 1636. u Zabernu.