- Puno nam znači što smo uopće bili u prilici raditi soundtrack za film. Još nam više znači da smo mogli biti upravo dio projekta "Berge Istra" jer, osim što je film jako dobar, njegova priča ima posebno značenje za nas kao djecu Pule. Ta priča ima značenje i za generaciju naših roditelja, veli nam Alen Rosanda, jedan od članova pulske grupe The Chweger koja je ovaj tjedan objavila soundtrack "Berge Istra".
Riječ je o glazbi koja je dočarala atmosferu odličnog istoimenog dokumentarnog filma o misteriju i tragediji potonuća jugoslavenskog mega broda krajem 1975. godine koji je nedavno imao svoju televizijsku premijeru, a prvi je put prikazan u rujnu na Pula Film Festivalu čiji su autori pulski novinarski dvojac Dražen Majić i Zoran Angeleski.
Soundtrack je upravo objavljen i dostupan na digitalnoj platformi bandcampa, a pred samim izlaskom je i istoimeni CD. No, kako ukazuju članovi benda, namjera je bila da soundtrack u objavljenom digitalnom i fizičkom CD formatu zvuči i kao zasebno autonomno glazbeno djelo. Omot i knjižicu oblikovao je Mauricio Ferlin.
Prvi album "The Chweger" (2007) snimljen je u sastavu Mauricio Ferlin, Alen Rosanda, Mauro Maretić, Dejan Pavlinović, Tonči Pavlinović i Zoran Angeleski. Nakon svog vrlo hvaljenog prvijenca, 2012. godine objavljuju svoj drugi album pod nazivom "Mir" predstavljajući novu vokalisticu Maju Griparić. Album je naišao na izvrsne kritike i odličnu prihvaćenost kod publike.
Stvaranje glazbe za dokumentarni film "Berge Istra" ovom je bendu, kako kažu, predstavljalo veliki kreativni izazov, već i zbog toga što je riječ o ponajvećem mitu i misteriju u povijesti pomorstva, nestanku broda koji je u službeno nerazjašnjenim okolnostima potonuo krajem 1975. između Filipina i Japana, na području koje se zove Vražje more.
Upravo glazba dočarava napetost ove zanimljive priče te ju dodatno pojačava. Članovi ovog indie/pop/rock/electronica bend koji je osnovan 1997. godine, kažu da su guštali prilagođavati glazbu radnji filma. Svakako im je u tome bila i velika pomoć samog koautora filma Zorana Angeleskog, inače također člana ovog benda.
- Prilagođavati se dokumentarcu nije bilo teško jer nam je film odmah "sjeo" i dobro smo se osjećali uronjeni u njegovu atmosferu. Moramo reći i da nismo imali striktne zahtjeve o tome kakva glazba treba biti, pa je u takvoj slobodi stvaranje bilo olakšano. Bitno je bilo, naravno, pratiti naraciju, odnosno atmosferu i vizualni aspekt filma odnosno dijelova za koje je glazba stvarana. Zamišljali smo kao da se radi o video-spotu, ali obrnutim redoslijedom gdje je slika nastala ranije od zvuka, ističe Rosanda.
Pavlinović objašnjava kako su pjesme "Berge Istra", "I’m waiting", "Save our souls" i "Time to look behind" skladane baš za film, a dio su njihove ranije objavljene pjesme -"Whistler", "Branco", "Sein" i "Kyoto".
- Redatelj filma Dražen Majić htio je iskoristiti dio naših starijih skladbi, ali nas je pitao bismo li mogli napraviti i novu glazbu, baš za film. Primarna je, dakako, filmska priča koja kao napeti triler ima dramatske preobrate. Mislim da su se melankoličnost i ambijentalnost naše glazbe s jedne strane, te mantrični groove s druge pokazali dobrim i prijemčivim da glazbeno prate pa i označavaju ključne emocije i dramatske preobrate u filmu, ističe Pavlinović.
Zanimljivo je da je redatelj filma gradio i radnju prema ritmu te glazbe koju je u vrijeme stvaranja dokumentarca intenzivno slušao.
- Redatelj filma "Berge Istra" Dražen Majić kazao nam je da je, dok je pripremao film, puno slušao naše pjesme, od kojih je neke i odabrao za film, te da mu je to, kako je rekao, pomagalo u gradnji strukture i ritma filma. Možemo tako reći da je dio ritma radnje diktiran glazbom, a dio radnje samim zbivanjima, ističe Rosanda.
Inače, ovo nije prvi put da je ovaj pulski bend zaslužan za filmsku glazbu. Sastav je svojedobno kreirao glazbu za slovensku kazališno-plesnu predstavu "Galerija mrtvih žena - Hommage a Hamletmachine", a od brojnih nastupa vrijedi izdvojiti koncert u rodnoj Puli prije američke grupe The Calexico te u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, dok su zapažen inozemni nastup imali u Hamburgu na Krass Festivalu u Kampnagelu.
- Još na prvom albumu ("The Chweger") koji je izašao 2007. godine dio pjesama je bio skladan za predstavu "Galerija mrtvih žensk" koju je u ljubljanskom Cankarjevom domu postavila plesna skupina EnKnap, tako da smo u početku imali tu vezu s drugim umjetničkim medijem. Činilo nam se, a i željeli smo, da bi naša glazba mogla biti filmska, gotovo da je tako, u dobrom dijelu, i snimana, kaže nam Rosanda.
- Istina je da nam mnogi ljudi ističu da im je poseban gušt slušati nas u vožnji ili dok voze, što, pretpostavljam, uz dinamičnu izmjenu slika pred slušateljem i prateću mantričnu glazbu, odnosno podlogu doprinosi tom filmičnom izražaju i osjećaju, zaključio je Pavlinović.