Teško je, pa i nemoguće zamisliti hrvatsku scenu elektroničke glazbe bez Miljenka Rajakovića, u clubbing krugovima znanog kao DJ Mary. Jedan je od onih koji su postavili temelje razvoju lokalnog undergrounda - u glazbi je još od 80-ih godina. Priče o njegovim počecima dio su urbanih legendi; već desetljećima se novim generacijama na pitanje "kako je sve počelo?" među ostalim odgovara i pričom da su u KSET-u postojale slušaonice. Nije bilo DJ-eva u današnjem smislu tog termina, pjesme se još nisu miksale, nego puštale jedna za drugom, a između svake bi se održala minijaturna edukacija, razgovor o tome što se upravo slušalo. Upravo je u KSET-u Miljenko bio i jedan od ogranizatora prvog hrvatskog techno partyja.
Iako nesumnjivo ima status legende, još je uvijek svjež i dinamičan. Ne živi na staroj slavi, dapače, sada je na svojem kreativnom vruhncu. Inovativan je, a istovremeno stvara promišljenošću kakvu može imati samo netko tko je u životu preslušao tisuće i tisuće ploča, kazeta, CD-ova... Baš nedavno za španjolski label Frigio Records je izdao i mini LP vinyl "Re-Information" pod pseudonimom Principia Audiomatica. To izdanje je, kaže, spoj njegovih glazbenih korijena, dark elektronike i apstraktnog elektra s utjecajem industrijskog zvuka.
Na novom izdanju gostuju i umjetnici poput Bernarde Barlović i Španjolca Ismaela Martineza (koji sudjeluje s projektom Die-6), a tu su i remixi, među ostalim i onaj srpskog umjetnika Alert Command, dok vizualni identitet izdanja potpisuju Ivan Antunović i Nieuw NDG dizajn. Uz novi LP, Principia Audiomatica već ima dva albuma - "Systematic Sonority", koji je 1995. izašao za talijanski Minus Habens Records i "Distorted Information", objavljen 2017. za francuski label Unknown Pleasures. Taj je projekt Rajaković pokrenuo 1995. sa svojim prijateljem Sinišom Očuršćakom.
- Siniša je i prije pokretanja projekta bio moj dobar prijatelj. Skupa smo istraživali glazbu od polovice 80-ih godina, išli smo zajedno na koncerte, izložbe i sva alternativna događanja u gradu i regiji. Upoznali smo se tih godina u KSET-u, gdje smo 1987. zajedno započeli i slušaonicu koja se kasnije pretvorila u klupski program koji sam ja sam nastavio krajem 80-ih. Tamo je zapravo bio i početak moje DJ karijere – prisjeća se.
Iz prijateljstva i zajedničkih glazbenih afiniteta nastala je ta suradnja, koja nije stala na projektu Principia Audiomatica. - Siniša je već prije toga krajem 80-ih najprije imao metal bend Ivor The Lord koji se '91. preimenovao u TeHÔM i koji je prešao u mračnu ambient glazbu. Ja sam mu pomagao sa nekim sampelovima i soundovima na drugom albumu koji je rađen u otprilike isto vrijeme kad i Pricipia Audiomatica, album ali je izašao tek 2000., tri godine nakon Sinišine prerane smrti 1997. Umro je sa 28 godina od raka. Nakon velike rupe sam oba projekta nastavio 2010. godine, kada sam započeo raditi sam i nove pjesme – govori Miljenko, dodajući da su materijali za novi LP "Re-Information" nastajali u periodu od 2012. do 2017. godine.
Recepcija tog izdanja je odlična. Ploče se prodaju na gotovo svim kontinentima te puštaju na radijima diljem svijeta.
- Recimo da mi je posebno drago da se ploča dojmila nekim članovima legendarnog elektronskog benda sa početka 80-ih Clock DVA iz Shefilda, koji i dalje rade zanimljive inovativne stvari kao i na startu karijere. Za mene jedan od top deset utjecajnijih bendova koje sam i nekoliko puta gledao uživo. A njihova atmosfera stilski se može čuti i na ovoj ploči – govori Miljenko.
Da je situacija drugačija, sada bi putovao po svijetu, promovirao izdanje, nastupao. Rajaković je sa svojom glazbom i zbog nje proputovao svijetom. - Moja zadnja iskustva i putovanja su bila vezana upravo za projekte TeHÔM i Principiu kojima sam zapravo posljednjih deset godine i posvetio najviše vremena – govori.
Putovanja je bilo toliko da mu je vrlo teško izdvojiti najzanimljivija. - Među ostalim, posebno pamtim nastup u njemačkom gradu Wuppertalu na prestižnom ambijentalnom festivalu Phobos. Kuriozitetno je da se on održava u velikoj protestantskoj crkvi. Akustika i zvuk unutra su posebni, sjedi se, a u publici je 250 ljudi koji znaju točno na što i po što su došli. Fenomenalno je kad ti na takvom mjestu prilaze ljudi, govore da godinama prate tvoj rad te na licu mjesta kupuju tvoja izdanja – kaže Miljenko.
Izdvaja i još jedan fenomenalan festival, Wave Gotik Treffen u Leipzigu i prostoru Moritzbastei koji se nalazi u bivšim katakombama grada koje su pretvorene u veliki kompleks sa četiri klupska prostora. Scene s tog festivala su fascinantne, parkovi grada su prepuni gotičara na piknicima.
- Tamo se vraćam svake godine bez obzira nastupam li ili odlazim samo turistički. Na svakom se izdanju okuplja oko 200 bendova i artista, mnogo je to istomišljenika na jednome mjestu. To je jedan od najboljih festivala na kojima sam bio, a istovremeno i najveći tog tipa u svijetu – priča Rajaković, dodajući da, kada se priča o putovanjima, posebno mjesto u njegovu srcu drži i kultni pariški Rex klub, u kojem je bio čest gost.
Njegov stil, kako drugi, tako i on sam, često opisuju kao mračan. Što istražuje u tim mračnim sferama? Misli li da smo svi mi ljudi nekada mračni? - Kako bi Tom Waits rekao: "Volim lijepe melodije koje mi govore strašne stvari." Ali ja bih to mogao okrenuti i u svoju verziju: "Volim strašne melodije koje mi govore lijepe stvari". Svatko interpretira i čuje glazbu na svoj način. Ponekad kod kuće slušam nešto što se nekome uopće nebi činilo glazbom, nekakve spojeve različitih ambijentalnih zvukova, ali ja je čujem i u tome. Naslušan sam od 80-ih do danas sa obiljem glazbe i može se reći da me ništa više ne može iznenaditi. Ali volim kad mi netko servira glazbu na interesantan i drugačiji način; sa zanimljivom produkcijom, aranžmanima i soundovima, zapravo cijelom atmosferom – govori Rajaković.
Odrastao je na alternativnim mjestima kao što su Jabuka, Lapidarij, Kulušić, KSET i oduvijek se tamo, kaže, osjećao kao doma. - Od samog početka i otkrivanja razne glazbe zavolio sam dark žanrove i stilove. Volim nepredvidljivu, novu i neobičnu glazbu. Kad sam izlazio van oduvijek sam u klubovima volio i želio čuti nove stvari pa i na licu mjesta istraživati iste. Kroz nju sam upoznao pomalo i sebe, ali i neke druge ljude, od kojih sam s nekima i do danas zbog glazbe ostao blizak. Netko bi po mojim glazbenim žanrovima koje preferiram i slušam rekao da sam mračna osoba, ali sve je stvar percepcije toga što je nekome mračno, a što nije. Netko ima malu toleranciju za slušanje i na prvi neobičan ton koji mu nije poznat uhu kaže to je mračno, ja baš obrnuto. I po tome mogu reći da ipak nismo svi mračni – zaključuje.