Neopterećeno, ali britko, pjevno i žestoko - zagrebačka punk institucija ove generacije, poznati Mašinko, sprema promociju novog albuma "Pozovite rapsode" te proslavu svog 15. rođendana u Tvornici kulture, ovog petka, a povodom ove velike punk dvosatne rock fešte s obiljem gostiju popričali smo s Andrijom Ražnatovićem i Srđanom Grbićem, trećom gitarom i basom ovog sedmeročlanog sastava. Dok su pripreme za Tvornicu u punom jeku, kroz razgovor smo se prisjetili njihovih početaka, vremena kada još nisu bili sinonim za hrvatski punk i kada je u bendu bila jedna gitara manje, prije bogate diskografije i činjenice da su jedini hrvatski bend koji ima svoju "društvenu igru".
- Polovica benda - Lovro, Šulc i Pero - je išla u Klasičnu gimnaziju u Zagrebu i imali su bend Masne Liggnje koji je svirao ska punk i reggae, a paralelno su dvojica od njih imali i hardcore bend Raspad Sistema - opisao je Srđan svoj prvi doticaj s budućim kolegama s kojima će koju godinu kasnije formirati Mašinko. U isto to vrijeme, on je svirao s kolegom iz razreda te redovito pohađao koncerte tadašnjih bendova svojih vršnjaka koji su ostali aktivni na sceni. Neka od imena poput Antenata, Dolibasije (Srđanovog, Piturinog i Peričinog benda) ili gore spomenutih Masnih Liggnji ostavila su važan trag na alternativnoj sceni tog perioda, puneći klubove poput KSET-a ili Močvare, a bili su i ključni za buduća prijateljstva, suradnje i bendove koji će nastati.
Iako Andrija nije dio tih nabrojanih sastava, bio je također dio nekoliko bendova, malo žešćeg zvuka, koji su djelovali tada. Ističe kako su unutar glazbenih krugova svi ti bendovi na sceni bili "big deal", no svi su bili pristupačni, omogućavajući im miješanje članova i različite kombinacije, opisujući i sami sebe kao "bendovske k****".
- Zagreb je selo, svi znaju sve - sažeo je.
Kako kažu, u povijesti Mašinka ne postoji neki ključni trenutak kada su zaključili da žele "zapeti" i nastaviti isključivo s tim projektom, već se taj projekt "naprosto nije raspao".
- Nakon izlaska iz Dolibasije, nisam imao nešto pretjerano interesa za glazbom, nije mi okupiralo život - objašnjavao je Srđan, no iz jednog druženja je proizašla ideja sviranja punk obrada domaćih ljubavnih pjesama, a to je bila zamisao koja će eventualno voditi do formacije Mašinka, 2009. godine. Nakon kratkog perioda počeli su raditi autorske stvari, a ubrzo snimili i prvi demo album.
- Neki od nas su tada već po deset godina svirali po raznim bendovima i nismo morali proći onaj tipični put kroz koji prolaze novonastali bendovi. Ljudi su nas znali, imali smo iskustva - prepričao je Srđan, ističući da su povodom prvog nastupa bili predgrupa punk legendama Adicts.
Iz svoje perspektive, kao netko tko nije tada bio dio benda, Andrija je objasnio da je prvi album Mašinka još uvijek zvuči dobro, usprkos budućim radovima i činjenici da je star 15 godina. Igrom slučajeva, Srđan je morao nakratko napustiti bend zbog fakultetskih obaveza i preseljenja u Englesku, a ovdje je kao njegova zamjena uskočio Andrija. Iako mu je pripala čast gledati svoj vlastiti bend iz publike nekoliko puta, uskoro se vraća u bend, na bas, dok Andrija postaje novi član, ujedno i pojačanje u obliku treće gitare. Naredne godine, 2010., bend je zahvaljujući Andrijinoj inicijativi pobjedio na natjecanju koje im je osiguralo nastup u zagrebačkoj Areni, i to prije Hladnog Piva. Iako su na jednu noć zamijenili zagrebačke klubove poput KSET-a ili Attacka onom u velikoj Areni, ubrzo su se vratili manjim pozornicama, no s većim odazivom publike i novim studijskim izdanjima.
Moj prvi susret s Mašinkom bio je koju godinu kasnije - već etablirano ime s plakata, brojnih domaćih festivala i zvukom dostupnim poklonicima punka, ali i onima koji su se s tim glazbenim pravcem susreli samo površinski. Dovoljno interesantno, melodično, ali i prljavo da zaokupi pažnju "autsajdera", no istovremeno i prava poslastica za one kojima su bendovi poput NOFX-a, Bad Religiona ili Lagwagona bili na svakodnevnom repertoaru. Iako ni oni sami ne razumiju zašto, "Kako je Potjeh tražio rakiju" je pjesma koja ih je u svakom slučaju istaknula na sceni i po kojoj ih ljudi prepoznaju.
- Ta pjesma ima svoj život i bila je apsolutni hit prije nego što je uopće bila snimljena. Svirali smo je na Dirty Old festivalu i ekipa koja je snimala festival, izbacila je kompilaciju isječaka svih bendova koji su nastupali te večeri. Naime, naših 30 sekundi u toj kompilaciji pripalo je upravo toj pjesmi i shvatili smo da su ljudi znali tekst na nadolazećim nastupima, iako nismo pjesmu ni snimili - prisjetio se Andrija, priznajući da ta pjesma možda čak i je prekretnica u karijeri benda. S druge strane, on ističe promociju hvaljenog albuma "Frakturko", kojeg su snimili zajedno s punk bendom Fraktura Mozga, kao jednu od stvari koje se najradije prisjeti.
- Cijeli noć smo Mark Mrakovčić, Pero i ja miksali album...Hodam doma, riješavam neki kvazi-master albuma, riješavam štampanje CD-a, na poslu stavljam album na internet i navečer sviramo promociju "Frakturka". Bili smo mrtvi, nismo ništa spavali, ali ljudi su znali tekstove, pjevali s nama u glas album koji je izašao prije samo osam sati - oduševljeno je prepričao. U tom trenutku, Mašinko nije imao ni jedan spot, no to se ubrzo promijenilo jer je Andrija inzistirao na tome da "Kako je Potjeh tražio rakiju" dobije spot. Posuđenom GoPro kamerom je snimio prijatelje i glazbenike s njihove scene kako pjevaju tekst pjesme te na kraju sve zaokružio snimkama svog benda, bez da su ostalih članovi znali što točno radi.
Spot je postigao hvalevrijedan uspjeh, a taj jednostavni spoj zvuka i slike je u očima mnogih odlična reprezentacija Mašinka i njihova izričaja: napominju kako sve što rade se kreće unutar kruga prijatelja.
- Kako smo kroz godine svirali, stekli smo velik broj poznanstava i prijateljstava, a s mnogima surađujemo u raznim aspektima koji su potrebni da bend opstane. Recimo, naši prijatelji Mark Mrakovčić i Leonard Klaić su zaslužni za miks i mastering nekoliko naših izdanja, a s njima smo prijatelji podosta duže nego što smo suradnici - opisala je trećina Mašinka svoju radnu etiku.
Uspjeh Mašinka je osjetan, no ne vole isticati svoj bend u masi punk bendova s domaće scene, smatrajući srodna imena poput Debelog Predsjednika ili spomenute Frakture Mozga "kolegama i prijateljima".
- Svi smo tu negdje. Debeli Predsjednik svira manje pristupačnu glazbu, ali mogu napuniti zagrebački Vintage baš kao i mi. Sve je to tu negdje, no velika je prednosti ako si iz Zagreba - objasnili su i rekli da stanje scene i zainteresiranosti publike varira.
- Dok mi sviramo, dok mi organiziramo, uvijek je super. Radili smo neke stvari koje nam ni nisu na kraju krajeva bile zabavne, no nećemo više. Radimo to prvenstveno iz gušta i ljubavi prema ovome - rekli su i naglaslili kako im je drago da publika nije "ostarila s njima" već stalno viđaju nova lica.
Govoreći o novim licima, kažu da nema puno bendova sličnima njima, no ima srodnih izvođača koji na svoj način izvode zvuk na kojem su svi zajedno odrasli.
- Ima bendova koji sviraju po Attacku i sličnim mjestima podosta žešću glazbu od naše, a ima tu i ekipe koja je bazirala svoj zvuk na malo lakšem pop-punku i ima kompletno svoju neku "briju". Sve te scene međusobno žive i velika je prednost ovog vremena što sve možeš snimiti sam, u svojoj sobi. Više ti ne treba garaža - optimistično tvrdi Andrija, zadovoljan stanjem scene.
Za Tvornicu spremaju pjesme s novog albuma, ali i presjek pjesama sa starih albuma, koji uvijek rezultiraju odličnim reakcijama publike. Posebice ih veseli dobra recepcija albuma "Danas ću, sutra ću" kojeg su izdali tik prije početka pandemije.
- Pandemija je relativno nedavno stvar i iako smo svirali nekoliko koncerata u tom periodu, lijepo je stati ponovno pred ljude. Posebice mi je dojmio koncert na Brucošijadi FER-a...Svirali smo u rupi, na drugom stageu, i taj izljev emocija i zajedništvo klinaca koji nisu imali normalan kraj srednje škole i početak studiranja se osjetio - ispričao je Srđan.
I 15 godina iznenađuje zrelim, promišljenim, ali podjednako djetinjastim i nevinim pristupom žestini melodičnog punka, a nakon Tvornice tvrde kako će i dalje "svirati i svirati", bez ikakvog zacrtanog cilja. Temeljne vrijednosti Mašinka počivaju na opuštenosti, iskrenosti i organskom pristupu svemu što rade, pa nije ni čudo da su opstali toliko dugo, a vjerujemo da će itekako još i potrajati.