Bio je to flajer koji je izgledao jednostavno, crno-bijeli, gotovo kao da je iz kopirke i na njemu je pisalo: "RAVE, 6 hours non-stop". Sadržavao je i mapu koja je prikazivala gdje se uopće u Zagrebu nalazi "taj neki novi klub s tim nekim novim programom". Bio je to jedan od događaja koji će odrediti početke buduće jake techno scene. U klubu Aquarius tim se povodom 30 godina kasnije, u iduću subotu, 26. studenog održava nastup legendarnih DJ-a Kikija i Frajmana. Razgovarali smo s Kristianom Nardićem, DJ Kikijem.
* Kakav je osjećaj nastupati povodom 30. obljetnice?
- Iskreno, malo me lovi trema jer se dosta prašine diglo oko nastupa u Aquariusu, a budući da imamo mnoštvo lijepih uspomena vezanih uz taj klub, tako se i osjećaji množe i množe, uglavnom pozitivni. Doba Aquariusovih početaka stvarno je nešto posebno za mene, jedan dio života u kojem smo intenzivno uživali u glazbi, nastupima, izlascima, druženjima, putovanjima, upoznavanju novih ljudi. Imali smo mnogo istomišljenika s kojima smo dijelili sve lijepe scene i situacije, program koji smo vodili četvrtkom punih osam godina bez prestanka iz tjedan u tjedan.
* Zagreb je bio među pionirima scene u Europi 90-ih. Neki od top poznatih DJ-a današnjice tada su nastupali u Hrvatskoj kao mladići.
- Da, to je istina, kroz sve naše organizacije koje smo vodili tijekom godina, od Aquariusa preko Tvornice i Boogalooa... pa sve do nekih danas popularnih mjesta, trudili smo se dovoditi brojna poznata i manje poznata, ali kvalitetna imena elektronske scene. Ondje su redovito dolazili Dj-i koji su kasnije postali stvarno velika globalna imena svjetske elektronske scene, kao što su Umek i Valentino iz Slovenije, Petar Dundov iz Hrvatske ili Ian Pooley iz Njemačke, ali i, recimo, dobro poznate legende kao što su Derrick May, Jeff Mills, Richie Hawtin, John Acquaviva, Sven Väth, Kenny Larkin, Stacey Pullen. U to doba nije bilo interneta i nije baš sve bilo dostupno na dlanu kao danas. Ipak, krenuli smo s nečim potpuno novim kod nas, ukorak s globalnim trendovima koji su se događali u svijetu glazbe u to doba. Aquarius je bio jedan prozorčić u svijet nove elektronske glazbe.
* Ispričajte nam neku anegdotu vezanu uz goste.
- Jedna od anegdota koja mi sada pada napamet je s legendarnim Dj-em i producentom Derrickom Mayom iz Detroita, kada sam došao po njega na aerodrom sredinom 90-ih. Vozio sam plavog Fićeka i nije me bilo sram, niti me bilo briga što će si neki globalno poznati DJ misliti o vožnji u Fići. Došli smo do auta i prvo je umro od smijeha. Pitao me ozbiljno - može li taj auto uopće voziti i je li njime dozvoljena vožnja? I tako, prvih 10-15 minuta nije vjerovao da ćemo stvarno ići Fićekom, nego je mislio da ga zezam i očekivao neki veliki američki auto da dođe po njega. Ali kad se zaista uvjerio da nije zeka, ušao je u auto... Kasnije mi je priznao da se nikada u životu nije vozio u tako cool autu. To su isto potvrdili i Richie i Sven i John i drugi, dok nisam promijenio svoj plavi autić.
* Nedavno ste obilježili 37 godina za gramofonima nastupom u klubu Dva Osam, nekadašnjoj Jabuci. Kako ste počeli kao DJ?
- Ozbiljnije sam se počeo baviti glazbom još 1985. godine u osnovnoj školi. Kasnije sam došao na Radio 101 kao najmlađi glazbeni urednik i ubrzo postao najmlađi DJ na Stojedinici. Počeo sam puštati glazbu po raznim klubovima kao što su Kset, Gjuro, Lapidarij, Jabuka, Press, Kulušić, a od 1992. godine sam se na poziv Ozrena Kanceljaka pridružio ekipi ljudi, uglavnom vezanih uz Radio 101, koji su pokretali klub Aquarius. Tako sam dobio priliku preuzeti četvrtak. Što se tiče utjecaja, kao srednjoškolac sam redovito izlazio u Jabuku. Ona je bila naš klub odrastanja, kao i Lapidarij, Kulušić, Gjuro... Često smo odlazili na koncerte i mislim da me to na neki način odredilo u tim početnim fazama bavljenja glazbom kao DJ.
* Koji su bili vaši uzori i što vama znači biti DJ?
- Jako mi se sviđao stil kojim je Dejan iz Kseta miksao funk glazbu. Jako je utjecao na mene i glazbeni izbor Siniše Šveca, Maminja, Ivana Barea prvenstveno na radiju, a kasnije i klupski. Alen Kosanović i pokojni Herma također su utjecali na moj glazbeni ukus i odabir glazbe koju bih puštao u to vrijeme u klubovima. Ti neki elementi sa samih početaka su i danas prisutni. Posao DJ-a se nije baš puno promijenio ako se mene pita. DJ je prije svega zadužen za dobro raspoloženje publike ispred sebe s jedne strane, dok s druge strane ima odgovornost, nazovimo to tako, ‘edukacije‘ te iste publike. To je, po meni, vrlo kratak opis našeg posla. Trebamo zabaviti ljude, ali trebamo im ponuditi i nešto novo, drugačije, kvalitetno, i to sve treba biti dobro ‘zmiksano‘ i ‘upakirano‘, bilo da se radilo o elektronici, alternativi, funku ili hip-hopu. Nedavno sam obilježio svojih prvih 37 godina za gramofonima nastupom u klubu Dva Osam i to je za mene bio vrlo emotivan i intiman event koji mislim ponavljati jednom godišnje. Pripremio sam jedan vrlo probrani set glazbe i stvari koje su me obilježile kao DJ-a. Kada mi dođe hrpa prijatelja i poznanika i kada ponovno vidim da su na plesnom podiju sretni i rasplesani, OK, nešto malo stariji, ali i dalje puni pozitivnih emocija, a ja sam dio te priče - to je za mene poseban osjećaj.
* Kako je došlo do suradnje s Frajmanom, kasnije i s Felverom? Gdje ste danas i što radite?
- Davora sam upoznao na radiju i često smo se družili. Pozvao sam ga da bude rezident DJ sa mnom četvrtkom u Aquariusu i od tada smo nebrojeno puta nastupali zajedno. Nekoliko godina kasnije, kada se ukazala prilika, otvorili smo još jedan dan u tom klubu posvećen više house glazbi i sceni, nedjelju. Idejni pokretači tog projekta zapravo su bili pokojni Alen Balen i Boris Horvat, a pozvali smo i našeg prijatelja i kolegu Marijana Felvera. Četvrtak je bio više techno, a nedjelja je bila rezervirana za house. Budući da je to sve super funkcioniralo, tako smo se nas trojica dosta povezali i nebrojeno puta zajedno gostovali na brojnim događanjima po Zagrebu i šire. Nedugo zatim Marijan je pokrenuo projekt Stereo Studio i pozvao nas da se priključimo, pa smo tako nastavili naše druženje i zajedničko nastupanje kroz Stereo Studio evente na raznim lokacijama, ali najviše u Tvornici kulture. To je trajalo punih 10 godina. Naravno, sva trojica razvijali smo se, što glazbeno, što privatno, pa je tako s vremenom svatko krenuo nekim svojem putem, tu i tamo bismo se opet okupili i odsvirali zajednički event.
* Što danas radite kao DJ-i?
- Danas svatko od nas radi nešto svoje i nismo baš previše u kontaktu, ali svi smo u dobrim odnosima i drago nam je kad se vidimo. Davor je, koliko znam, imao dugogodišnju rezidenciju u jednom zagrebačkom klubu, Marijan aktivno nastupa po Zagrebu i šire te ima svoj uspješan projekt Stereotip, a ja sam više okrenut obiteljskom životu i svirkama. Nastupam tu i tamo, prvenstveno po poznatim zagrebačkim mjestima, nije baš da mi se uklapaju gostovanja i putovanja izvan Zagreba koja smo ranijih godina često odrađivali. U mojem slučaju, glazba i puštanje glazbe uvijek su bili hobi, ljubav, nešto što radim kada i koliko hoću, mogu i želim, a ne esencijalna potreba za preživljavanjem, kako bih platio režije i troškove života. Mogu reći da sam vrlo sretan s tim i da danas zaista uživam u svakoj svojoj svirci i puštanju glazbe gdje god radio. Trenutačno imam rezidenciju jednom mjesečno u Funku i njoj se uvijek silno veselim. To je za mene nešto posebno jer je to prostor po mojoj mjeri i svaki event ispadne točno onako kako ga zamislim, baš kao nekada, kada sam imao svoje rezidencije u Pressu, Lapidariju, Aquariusu, Tvornici... U Funku uvijek radim sam cijelu noć i uvijek imam svoj uvod, zapetljanciju koju si sam stvorim s obzirom na ljude koji dođu te rasplet i finiš. U glazbenom smislu nemam nikakvih ograničenja i uvijek ispadne jako dobro, a po ljudima i reakciji znate je li nešto bilo uspješno ili ne...
* Što se dogodilo s našom techno/house scenom, jer sredinom 2000-ih godina kao da je sve bilo zamrlo, pa se vratilo na valu svjetskog trenda, skoro kao da nismo imali vlastiti početak?
- Ako sumiramo zadnjih 30-ak godina elektronske scene u Zagrebu ili Hrvatskoj, možemo to nekako preseliti i u globalne trendove, definitivno je prisutna sinusoida koja je imala svoje uspone i padove, odnosno vrijeme kada je nešto bilo intenzivnije i masovnije, a ponekad i malo intimnije i u manjim dimenzijama. Mislim da je to normalno i može se povezati prije svega sa subkulturnim scenama. Nekada su i kod nas bili popularni masovni rave eventi s desetak i više tisuća posjetitelja, a bilo je i vremena kada nismo mogli skupiti par stotina ljudi po eventu. Prošli smo stvarno sve faze. Trenutačno je scena razgranata i raznovrsna. Ipak, nekad je bilo puno više zajedništva u radu, a danas postoji veliki broj mikro teamova, organizatora i promotora, pa se često dogodi da neki zanimljivi eventi i gostovanja budu istovremeno.
* Planirate li u subotu puštati stare stvari, što spremate?
- S obzirom na to da je 30. obljetnica Aquariusa i nas u tom klubu, ljudi su sigurno željni čuti hitove koji su obilježili njihove dolaske u ovaj klub i sigurno očekuju dobar provod. Mislim da ih Davor i ja nećemo razočarati u tom pogledu jer imamo veliko iskustvo u onome što radimo. Ne možemo sve otkriti jer svaki je event poseban i ovisi o kemiji koja se stvori između svih sudionika. Spremni smo za dobar provod, a nadamo se da će i plesači biti raspoloženi te večeri. Da, bit će i dobro poznatih starih stvari iz tog vremena Aquariusa, ali uklopit ćemo i nešto malo novije produkcije. Reklo bi se, za svakoga ponešto.
* Kako sada živite, recite nam nešto o sebi? Osjećate li neki novi polet?
- Posvetio sam se obiteljskom životu, sretno sam oženjen i imamo troje predivne dječice. Proživljavam s njima njihovo odrastanje i to mi je glavna okupacija uz posao koji radim, biti roditelj nije mala stvar. Glazba mi je hobi i velika ljubav koja je neprekidno tu uz mene i vezan sam uz nju jako... Bio sam nesretan za vrijeme covida, kada nisam mogao puštati glazbu, tako da sam se toga jako zaželio pa to sada malo više nadoknađujem. Trenutačno sam jako sretan što se toga tiče.
* I za kraj, malo o godinama. Neki dan jedan komičar na Netflixu kaže: "Znate da ste ostarjeli kada vaš omiljeni DJ nosi naočale".
- Nosim naočale, ali ne osjećam se star niti gledam plesače po starosti. Plesači su plesači i nema mladih i starih.