Talentirana zagrebačka producentica i glazbenica SUN U (Sanja Šiljković) krajem 2022. objavila je dugoočekivani drugi studijski album "Beton". Hvale ga i publika i kritika, a u četvrtak, 23. veljače, u zagrebačkom klubu Peti Kupe nove pjesme moći ćete čuti uživo i na koncertnoj promociji, koja je najavljena kao prava audio-vizualna poslastica za sve ljubitelje dobre glazbe.
Napokon smo dočekali vaš drugi album! Sam naslov "Beton" zvuči moćno. Kako biste ga vi opisali, po čemu je drukčiji od prvijenca "Discover"?
- Najočitija razlika je u samom jeziku. ‘Discover’ je u cijelosti bio na engleskom, dok je ‘Beton’ na hrvatskom. Neka druga veća razlika je u samoj tematici lirike na albumu. ‘Discover’ se većinom bavio temama poput osobnog rasta pojedinca i zalazio je u malo veću životnu filozofiju, dok se ‘Beton’ više bavi emocijama, odnosima, egzistencijalnim krizama, životnim, ljubavnim i inim problemima koji nas sve okružuju.
Album počinje pjesmom "Kraj", a završava "Startom" - optimizam u vašem slučaju ipak pobjeđuje. Je li to vaša životna filozofija?
- Htjela ja to ili ne, mozak kao da mi je isprogramiran tako da automatski vidi pozitivnu stranu nečeg negativnog. Kad su nam se počela dešavala sva ona ‘čuda‘ početkom 2020. i kako je sve stalo, ulovila sam se baš u lošem momentu. Kao da sam počela gubiti sebe i nisam znala kako i koji korak napraviti dalje, na bilo kojem polju. Glazba mi je svojevrsna terapija, a kako si ne mogu dozvoliti da predugo ‘padam‘, našla sam način da se iščupam iz svega. Tako su onda i počeci stvaranja materijala za ‘Beton’ upali u taj dio procesa koji nije bio baš najbolji po mene, a završio je u fazi kad sam se već ‘očistila‘ od svega i ponovno, hajdemo to tako reći, vratila sebi. To je razlog zašto je ‘Kraj’ na početku, a optimistični ‘Start’ na kraju, jer je i samo stvaranje albuma imalo tu putanju od ‘lošeg‘ prema ‘dobrom‘, bez obzira na tematiku i poredak ostalih pjesama na albumu.
Pjevate na hrvatskom. Je li vas bilo strah prebaciti se na materinski jezik?
- Poprilično! Najviše me bilo strah da ne izgubim ‘boju‘ glasa koju imam na engleskom jeziku, a još me više zapravo bilo strah da će mi glazba žanrovski zvučati drugačije na hrvatskom jeziku.
Možete li izdvojiti pjesmu s novog albuma koja vas najbolje predstavlja i zašto?
- ‘Beton‘ definitivno! Tko god me bolje poznaje, zna da nisam netko tko na van pokazuje svoju ranjivu emo stranu, jednostavno mi bude neugodno ako išta neplanirano izađe u svijet. Trudim se biti ta ‘sretna osoba‘ pred ljudima, pomalo djetinjasta... S obzirom na sve navedeno, stvarno mi je dugo trebalo da skupim hrabrost napisati ‘Beton‘, takav ogoljen i u sridu (iako i on ima optimističan point na refrenima). Da sumiram, pjesma ‘Beton‘, s istoimenog albuma ‘Beton’, pjesma je koja govori o tome kako sam se osjećala gotovo cijelu prošlu godinu. Svašta se krije iza ljudskog osmijeha.
Između vaša dva albuma zadesili su nas pandemija i potresi. Kako ste kao umjetnica "preživjeli" to razdoblje? Što vam je bilo najteže, koliko je ta nametnuta pauza utjecala na vaše pjesme, njihovu tematiku i težinu?
- S obzirom na to da sam (dosad) imala politiku nesviranja, jer sam išla za onim ‘kvaliteta prije kvantitete‘ i zamislila da ću radije imati manje velikih koncerata, gdje ću moći ljudima pružiti potpuni art audio-vizualni pristup, nego išta drugo (što se i nije pokazalo baš toliko izvedivo i isplativo, a bome ni pametno), nije me taj dio ‘oštetio‘. Najviše me oštetila egzistencija iz perspektive animatorice, jer tu je novac kojim pokrivam sve vezano uz glazbu. Kako se nije smjelo izlaziti, tvrtke nisu radile, nije bilo snimanja reklama, nije bilo potrebe za animacijom, taj dio me s jedne strane pogodio, ali psihički me zapravo potres najviše raštimao. I sve što je dolazilo poslije njega i korone u paketu. Osjećala sam kao da je i interes za glazbom koju radim (i općenito) počeo padati. Kako god se okrene, na ovaj ili onaj način, apsolutno sve je utjecalo na stanje i stvaranje. Ali na kraju sam naučila puno iz svega toga, izvukla neke pouke, promijenila neke stavove, stvarno svašta. Inače, onaj sam početak, kad je ‘samo‘ karantena bila u igri, to nisam niti osjetila jer sam i inače netko tko voli puno vremena provoditi solo, taj mi je dio, ruku na srce, došao kao godišnji odmor!
Na albumu ste sve odradili sami - od produkcije i aranžmana, pisanja tekstova, sviranja svih instrumenata - čime započinjete stvaralački proces, kako zapravo nastaju vaše pjesme?
- Uglavnom mi sine, nasumično, ideja neke instrumentalne dionice na jednom od instrumenata. Kad me krene proganjati melodija koju čujem u glavi više od pola sata, znam da to trebam ići snimiti. I tako je uvijek. U bilo kojem trenutku dana/noći, u bilo kojoj situaciji, radila nešto stoto na kompjuteru, gledala film, prala posuđe, otišla spavati, apsolutno nema pravila. Nekad je to melodija bas gitare, nekad gitare, nekad klavijatura, da ne nabrajam, spontano je! Ako mogu, krenem isti tren snimati, a ako nisam u prilici, snimim na mobitel melodiju kroz pjevanje, pa prvom slobodnom prilikom krenem snimati. Kad snimim sve što želim, napravim aranžman i kažem sama sebi da je to to, tek iza toga krećem s lirikom. Uvijek je tako, bez iznimke.
Koncert u Petom kupeu bit će prava audio-vizualna poslastica. Što sve pripremate za fanove?
- Ne volim ovu riječ ‘fanovi‘, radije bih rekla ‘slušatelji‘! Jao, jao! Koncertom u Petom Kupeu će biti show, show! Ali žešći show! Tko god je bio na promociji prvog albuma u Pogonu, zna vizualni nivo! Sad sam s novom ekipom napravila suludi upgrade! Ogroman videozid s 2D/3D animacijama koje sam sama radila, sinkronizirano sve na milistotinku s glazbom, novi vizualni set up za svaku pjesmu, uz upgrade, ogroman spiralni LED ‘kavez/tunel‘ od osam metara, preko cijelog stagea, za koji je zadužen pregenijalni Marko Bolković i kolega mu Saša Đuračić, koji je izradio animacije za ‘tunel‘ da prate i glazbu i moje animacije s LED ekrana iza. Doslovce je sve u sekundu isprogramirano kad se što događa. Voljela bih da što više ljudi to dođe vidjeti!
Po svemu sudeći, pravi ste perfekcionist - jeste li sami sebi i najveća kritičarka?
- Ma jesam, stroga sam kritičarka samoj sebi, ali potres me tu dosta ‘popravio‘. Prestala sam se toliko zamarati svime i svačime, opterećivati da sve baš ful mora bit po špagi i sad-sad-sad-odmah sad, kao što sam radila prije. Opustila sam se, sad me najviše prati misao ‘radi što voliš, opušteno, što bude, bit će, živa si, to je najbitnije, sve ostalo doći će po putu, polako, živi‘. Rekla bih da sam sad taman nekako zdravo stroga prema sebi.
Koliko je u Hrvatskoj teško doći do šire publike, probiti se do radija i televizije ako nisi u okviru onoga što je trenutačno najzastupljenije u već spomenutim medijima?
- A nisam pametna, iskreno. Što je publicitet, a što su slušatelji/publika i obrnuto. Koliko je teško doći na radio i TV, evo ne znam, moje stvari se, recimo, vrte, ali opet, nitko ne vrti isto. Netko vrti samo stvari koje sam radila na engleskom jeziku, netko samo na hrvatskom… Neki stavljaju u ‘slotove‘ stvari kad nitko živ ne sluša radio ili gleda TV… Stvarno nemam pojma, sve je relativno i prekompleksno je zapravo pitanje za nekakav jednostavni odgovor s ‘da, jednostavno je‘ ili ‘ne, nije‘, previše je tu faktora. Ali evo, ako pričamo o publicitetu i široj masi, ispada da je najlakše otići u neki reality show, jer ljudi izgleda vole pratiti sve koji se pojave na TV-u duže od tjedan dana u komadu na po pola sata!