Gospodin Ivica Krajač je fenomenalan. Sjedi preda mnom i kada nije živ. Razgovara sjajno, bistro, i veli da nije više živ. On je takav. Priča krasno u zagrebačkom dijalektu koji povremeno zasladi ponekom psovkom. Takav je uobičajeni zagrebački standardni govor. Nisu to uvrede. To je Krajač. Govori slobodno. Doslovno pišem što govori. Misli pritom, dobro se sjeća, koji put malo "izgubi nit". Baš je ugodno s njim čavrljati.
Krajač je ikona naših pjesama i mjuzikla. Cijela soba prepuna je papira s tekstovima pjesama. Ponosan je na to. S pravom. Napisao je nove mjuzikle koji još nisu izvedeni. Zaustavila ih je pandemija. Ljut je. Zdrav je, a kaže da nije. Samo teško hoda. Naravno, kad je stalno doma, zavaljen u svoj naslonjač. Nevjerojatno plodan...