Ne znam je li u trenucima kad su otvarali ustavu na Trnju, jer nitko od ovlaštenih nije to došao učiniti, Tihomiru Blagusu i Domagoju Vorbergeru pala na pamet “Five Feet High And Rising” Johnnyja Casha. Za razmišljanje o pjesmama u trenucima kad je bujica nadirala ta dvojica Trnjana sigurno nisu imali vremena, no Domagoju, jer vodi i bend Corto koji je na albumu “Dinamo u srcu” obradio pjesmu Jadranka Črnka “Zagrebačkim ulicama”, možda je Cashova pjesma nesvjesno prostrujala kroz misli.
Naime, u stihovima iz “Five Feet High And Rising”, o davnoj poplavi iz Cashova djetinjstva na farmi u Dyessu u Arkansasu, moglo se u pljuskovitoj noći s petka na subotu, da nije bilo Blagusa i Vorbergera, prepoznati i zagrebačko Trnje. Cash je tu pjesmu napisao iz vizure sebe kao dječaka koji svako malo zapitkuje majku i oca koliko je visok nadirući povodanj, a roditelji mu odgovaraju dvije, tri, četiri, pet stopa te da i dalje raste.
Između tih refrena naći ćete i stihove poput “Možemo do ceste samo čamcem kućne izrade/Jedino u njemu možemo plutati/Za žito i zob već je prekasno/Dvije stope, a voda i dalje raste”, odnosno “Gle, i prugu sjeverno od grada odnijela je bujica/Moramo do uzvisine/Nema nam povratka dok se voda ne povuče/Pet stopa, a i dalje raste.”
Na Trnju više nitko ne drži krave, kokoši i pčele za kojima Cash žali, no da nije bilo Blagusa i Vorbergera, bujica bi poplavila donje etaže trnjanskih kuća. Ne u mjeri u kojoj je to učinila Sava 1964. godine, ali dovoljno da šteta za mnoge bude velika.
Stoga je bilo frustrirajuće gledati i slušati kako se u “Otvorenom” ona dvojica prišipetlji iz Hrvatskih voda i zagrebačke Vodoopskrbe i odvodnje loptaju s odgovornošću, oko toga tko je koga trebao nazvati, umjesto da se ispričaju prisutnome Vorbergeru i svima koji su pretrpjeli štetu u bujicama diljem Zagreba kojih se dio, kako kasnije doznajemo, mogao spriječiti.
Na koncu, umjesto momentalne ostavke, ne samo te dvojice nego i Bandića koji je novac za vodoopskrbu i odvodnju ulupavao u fontane i jezero na Medvednici, zbog čega sada imamo gejzire fekalija i ulične bujice, dočekali smo da policija uhapsi Blagusa jer je snimao policijski uviđaj u kućici s komandama spomenute ustave.
Jedno slovo manje od ustave i evo nas kod Ustava, a time i Ustavnog suda koji bi trebao pojasniti kad je snimanje policije “na terenu” dozvoljeno radi interesa javnosti, a kad nije radi integriteta istrage. Pošto tu “začkoljicu” nemamo reguliranu u Hrvatskoj, kao što u Zagrebu nije regulirano kad netko treba podignuti ovu ili onu ustavu, tako je Blagus upoznao i B-stranu Cashovog singla “Five Feet High And Rising”.
To je pjesma “I Got Stripes”, a doslovni prijevod njezinog naslova bio bi “Dobio sam zatvorsko odijelo”. Slobodniji prijevod bio bi “Zaradio sam masnice”, a obje pjesme kasnije su se našle i na Cashovom albumu, također znakovitog naslova, “Songs of Our Soil”, u prijevodu “Pjesme našeg tla”.
Blagusu je, dok mu je jedan od “plavih mundira” tijekom hapšenja potkoljenicom “hrabro” stiskao vrat o asfalt, mogla na pamet pasti i pjesma The Clasha “Police On My Back”. Egzaktni prijevod naslova te pjesme je “Policija mi je za petama”, a slobodniji, no u Blagusovom slučaju doslovan, “Policija mi je na leđima”. Srećom, nije završio u nekoj našoj inačici zatvora San Quentina ili Folsom Prisona u kojima je Cash snimio antologijske live albume, ali u državi u kojoj ona dva ugursuza iz Hrvatskih voda i Vodoopskrbe i odvodnje neće dobiti ni otkaz, a ni prekršajnu ili kaznenu prijavu, nikad se ne zna.
U tom slučaju Blagusu bi mogla pasti na pamet i Marleyeva “Redemption Song” koju su zajedno obradili Johnny Cash i Joe Strummer iz The Clasha. Ključni stih te pjesme, “Emancipirajmo sebe od mentalnog ropstva/Jedino sami možemo osloboditi svoje umove”, trajni je poziv građanima da si s vrata skinu nametnike. Baš poput ovih iz balade o trnjanskoj bujici.