Novosadski Exit svoju je punoljetnost obilježio višestrukim obaranjem rekorda posjećenosti - kroz festival je prošlo gotovo 200 tisuća ljudi, a u nedjelju, na finalni dan festivala, na Petrovaradinu ih je bilo čak 55 tisuća.
Festival je bio, što mu je i mantra, hedonistički i aktivistički, a ovogodišnja tema bila mu je sloboda iliti “freedom”.
Okosnicu osobne slobode najbolje su predstavili na otvorenju festivala, postavljenom neposredno nakon nastupa vjerojatno najpopularnije svjetske nove kantautorice, LP, pjevačice neobična glasa i izgleda kojim podsjeća na mladu verziju Boba Marleyja. Laura Pergolizzi, kako joj je pravo ime, bila je odličan izbor za uvod u najbolji europski veliki festival.
Vatromet i balet
Otvorenje Exita sa spektakularnim vatrometom trajalo je više od pola sata. Kompilaciju najpoznatijih svjetskih pjesama o slobodi, među kojima su bile, primjerice, one Robbieja Williamsa, Georgea Michaela i Queena, izvodilo je više od 40 umjetnika iz svih dijelova svijeta. Plesao je, među ostalima, zločesti dečko baleta Sergej Polunjin, a svirao je i hrvatski kvartet Vortex Strings.
Nakon otvorenja na Main Stageu nastupio je art-pop sastav Fever Ray, iako su po rasporedu trebali ići popularni Migosi. Publika je bila nabrijana na hip-hop trio, koji je kasnio, a dobili su laganicu, no atmosfera ni u kojem slučaju nije pala. Govoreći o Migosima, na pozornicu su na kraju došle samo dvije trećine sastava jer je Offsetu, dok je bio na turneji, žena rodila kćer pa je požurio natrag za Ameriku.
Spektakli su se nizali jedan za drugim i na Dance Areni, na kojoj su u sva četiri dana festivala nastupala isključivo neka od najjačih imena svjetske elektroničke scene. Amelie Lens odsvirala je nimalo suzdržan set i snažnim udaranjem privukla je neviđenu masu, moguće čak i veću od one na glavnoj pozornici, postavši najvećom atrakcijom na Areni, barem prvoga dana. Na ostatku festivala redali su se Richie Hawtin, Adam Beyer koji je svirao s Idom Engberg, zatim Carl Craig, Solomun, Guy Gerber, Joseph Capriati, Boris Brejcha, Tale of Us, Kölsch...
Gdje su bendovi?
U svakom je slučaju pohvalno da su s Exita okupili crème de la crème onoga što se nudi na elektroničkoj sceni, no među Novosađanima se često moglo čuti da su nezadovoljni pomanjkanjem vrhunskog velikog benda na glavnoj pozornici, što se nekada na Exitu podrazumijevalo, pa bi se moglo zaključiti da se festival, barem kada je riječ o jačini lineupa, više okrenuo ulaganju u elektroniku nego pojačanjima rock, pop i hip-hop imena. Main stage su, pak, umjesto bendova, nakrcali EDM zvijezdama poput Guette, Orhana i Garrixa.
Drugu večer veliki hit bio je Ziggy Marley, sin Boba Marleyja, koji je kombinirao svoje hitove s urbanim aranžmanima očevih pjesama.
Marley se savršeno uklopio u temu slobode, držeći između pjesama kratke govore o jednakosti svih ljudi, ljubavi i prihvaćanju. Jednu je pjesmu posvetio i ženama i, iako smo na tu posvetu očekivali “No Woman No Cry”, zasvirao je “Is This Love”.
Bajaga i Instruktori pripremili su teren za kultnu baku Grace Jones, koja je kao prava diva kasnila gotovo sat vremena, zabranila fotografiranje koncerta, više puta mijenjala outfit te posramila sve prisutne koji su mislili da su u ikakvoj formi nakon što je 20 minuta pjevajući vrtjela hula hop. Sedamdesetogodišnjakinja je na kraju produljila koncert, a na tvrđavi je navodno ostala do jutra, u razgovoru s domaćinima.
Hip hop iz regije
Kao što je techno dama Amelie Lens (simbolički) otvorila Exit, jednako maestralno ga je zatvorila Nina Kraviz, koja je svirala do debelo kasnih jutarnjih sati u ponedjeljak. Uz opuštenu atmosferu, vrhunsku organizaciju i apsolutno nevjerojatnu ljubaznost iz organizacije, doživljaju su pridonijeli i odlična ponuda hrane i pića po cijenama koje su za naše (festivalske) pojmove san snova. Pivo za cca 15 kuna, pizza 12, pommes 10, a nude se i palačinke, vafli, kebabi, pa čak i lignje, čorbe i druga neuobičajena jela. Putem do tvrđave rakiju u epruvetama na svakome su koraku prodavali za tek sto dinara. U svakom slučaju, sjajan način za proslaviti punoljetnost.