Nisam oduševljena dokumentarcem "Framing Britney" New York Timesa. Čini mi se da je tu previše neodgovorenih pitanja u jednoj vrlo složenoj priči. I novinari i mladi aktivisti i na kraju gledatelji mogu samo nagađati što se dogodilo i događa u životu slavne pjevačice. Prije svega, iz kojih razloga ona još uvijek ne može sama donositi odluke o svojim financijama, karijeri i zdravlju. Od 2008. godine Spears je pod skrbništvom, što svog oca Jamieja što nametnutih ili odabranih odvjetnika, nakon što je doživjela javni, psihički slom. No, u tom je razdoblju pjevačica svoj život ipak dovela u red; objavila četiri albuma, imala megauspješnu rezidenciju u Las Vegasu, a njezino bogatstvo danas iznosi 60 milijuna dolara. S kojim ona ipak ne može činiti što hoće.
No, dokumentarac New York Timesa dobro nas je podsjetio na toksičnu tabloidnu, paparazzi kulturu koja je bila dominantna do prije desetak godina i u kojoj je Britney Spears postala globalna zvijezda. Upravo takvo okruženje uništilo je život princezi Diani, pa i Amy Winehouse. A Meghan Markle je sa svojim princem od takve sredine pobjegla na drugi kontinent. Zapravo, Velikoj Britaniji uopće ne bi škodilo malo više nove američke puritanske političke korektnosti.
Svi su u to vrijeme eksploatirali paradoks Britney Spears, mlade zvijezde koja je došla iz srca američkog Biblijskog pojasa, a publiku osvajala seksualno sugestivnim pjesmama i nastupima. Bilo je to miljama daleko od moćnog seks pogona njezine velike prethodnice Madonne, koja je svoju pop personu sama gradila. Kod Britney Spears ste doista cijelo vrijeme imali osjećaj prljave eksploatacije. Pa sjetimo se samo globalne raspomamljenosti kada je Rolling Stone 1999. godine objavio svoju slavnu naslovnicu s Britney na kojoj ona leži na krevetu, u donjem rublju, s Teletubbyjem u jednoj, a telefonom u drugoj ruci i s naslovom "Inside the Heart, Mind & Bedroom of a Teen Dream". Čini mi se da danas takva naslovnica nije moguća. Pazite, Britney je tada imala osamnaest godina.
Posebno je u filmu teško gledati kako Britney Spears postaje mlada majka i u kratkom razdoblju rađa dvojicu sinova u braku koji se još brže raspao. Ne znam jeste li zaboravili, a na što podsjeća "Framing Britney", kako je početkom stoljeća najveća tabloidna priča bila raskalašeni noćni život Paris Hilton, Britney Spears i Lindsay Lohan. U dokumentarcu čak vidimo razgovor s paparazzom čiji je automobil kišobranom izudarala izluđena pjevačica (tada već u svojoj ćelavoj fazi) i koji je snimio i tabloidima prodao one grozne fotografije koje su pjevačicu i koštale slobode! Pritisak paparazza na svakodnevicu mlade mame i pjevačice bio je nepodnošljiv i vjerujem da takvo nešto danas nije više moguće. Također, psihički problemi su se još tada tretirali poput bolesti koje treba skrivati (pretpostavka je da je Spears patila od postporođajne depresije). Danas je mentalno zdravlje jedan od dominantnih društvenih narativa. Nitko te više ne bi trebao staviti na stup srama jer si psihički - loše.
Taylor Swift upravo je objavila ponovno snimljeni album "Fearless", svoj veliki uspjeh iz 2008., ostvarivši ono što je dugo najavljivala, ponovno snimanje svog ranog kataloga, albuma na čija prava, na njezin profesionalni užas, polaže glazbeni izdavač Scooter Braun. Krajolik glazbene industrije, kao i onaj društveni, danas je znatno drukčiji od doba kada je Britney Spears stasala kao zvijezda. Žene su dominantne u showbusiness industriji i svoje sudbine i karijere (uglavnom) same kontroliraju.
I zato, naravno, Free Britney! Jer je sigurno zaslužila da se probudi u svijetu koji se dramatično promijenio. Možda bi ovoga puta mogla imati više sreće.
Čitam:
Michel Houellebecq: H. P. Lovecraft - Protiv svijeta, protiv života
Taman kad sam počela gledati seriju "Lovecraftova zemlja" (nadoknađujem propušteno iz prošle godine) koja me prilično dojmila, u ruke mi je dospjela Houellebecqova knjiga o H. P. Lovecraftu, piscu okultnih, trash priča, rasistu i antisemitu, koja je kod nas objavljena još 2006. godine. Očekivana meta interesa za provokativnog francuskog perverznjaka.
Slušam:
Arlo Parks i Celeste
Mlade britanske pjevačice istovremeno su objavile debitantske albume, Arlo "Collapsed In Sunbeams", a Celeste "Not Your Muse". Oba odlična, Arlo više mladalačka, a Celeste gotovo posve u žanru trenutka - neo-soul.
Gledam:
Firefly Lane
Katherine Heigl pokušava oživiti svoju karijeru ovom nevjerojatno sladunjavom serijom na Netflixu o dvije prijateljice snimljenom prema istoimenom romanu. Nisam sigurna da je uspjela.