Ne jednom Boško Petrović mi je govorio kako ga je i zašto krajem 40-ih godina 20. stoljeća u jazz uvukao Willis Conover, voditelj emisije "Music U.S.A." na radijskoj stanici za američku vojsku u Europi "American Forces Network Radio" iz Münchena.
"Svake sam večeri opsesivno slušao Glenna Millera, Franka Sinatru, Louisa Armstronga, za kojeg nisam ni znao je li bio crn ili bijel, niti mi je to bilo važno, pokušavajući na violini odškripati neke fraze", govorio mi je Boško pa me zabavljao imitirajući Willisa kako dubokim glasom i sporim izgovorom svoju emisiju najavljuje riječima "good evening and welcome to the world of jazz". Potom bismo se od srca nasmijali pa bismo popili još koju čašu "Hlupića".
1984. godine u kazalištu Gavella, a i o tome sam slušao storije, Boško je dočekao da koncert The Zagreb Jazz Quarteta u povodu 25. obljetnice tog ansambla - koji su, uz Boška za vibrafonom, tvorili Silvije Glojnarić za bubnjevima, Miljenko Prohaska za kontrabasom i Davor Kajfeš za klavirom - najavi baš Willis Conover.
Bio je to svojevrsni reunion ZJQ-a, čiji članovi osam godina nisu zajedno nastupali. Među gostima našli su se i John Lewis, lider glasovitog američkog Modern Jazz Quarteta, te saksofonist Ernie Wilkins, koji je godinama surađivao s Countom Basiejem, pred kojima, kao i pred zagrebačkim jazz sladokuscima, Zagreb Jazz Quartet savršeno rekreira kultne skladbe "With Pain I Was Born", "Valse For Jazz Mama", "Intima, "Ornaments" i "Eftertanke".
Svirka je bila perfektna, kao i snimka Franje Bernera u produkciji Mladena Mazura i sada remasteringu Gorana Martinca. Bez obzira na presudu Ustavnog suda o fonogramima iz portfelja nekadašnjeg Jugotona, ta snimka i ovo reizdanje definitivno spadaju u prvorazrednu hrvatsku glazbenu baštinu, ma tko njome bio ovlašten upravljati.