Dok Yeah Yeah Yeahs miruju, Karen O objavila je ne baš zapaženi solo prvijenac “Crush” (2014), a sada i bitno ambiciozniji i “Lux Prima”.
Ne samo glasoviti producent nego i glavni glazbeni suradnik na potonjem albumu, Danger Mouse, efektno je Karenin, nikad mazniji glas izmjestio iz bučnog post-punka njezinog matičnog benda u seksepilne i zavodljive lounge-pop skladbe s daškom luksuza i elektronike na tragu Aira, ali i prisjećanja na “koktel” glazbu 60-ih kojoj je inklinirao i na albumu “Rome” s Danieleom Luppijem, a na kojem je pjevala i Norah Jones.
Oboje su iskazali besprijekoran ukus u onome što bi danas trebala biti pop glazba, ali se i zgodno pozabavili space-rockom u devetminutnoj naslovnoj skladbi, disco glazbom s ruba novoga vala, twangom i raznim drugim stilovima i sazvučjima koje su lako uklopili u pitku cjelinu smještenu između Mouseove suradnje s The Black Keys i kasnijih radova Siouxsie And The Banshees te Hope Sandoval i Lane Del Rey.