Rujanske Filmske večeri u Močvari istražuju u domaćem filmu sveprisutnu temu ženskog nezadovoljstva patrijarhalno oblikovanim narativima svakodnevice od kojih je onaj najprisutniji brak iz kojeg često suklja mrak.
U Zlatnim arenama ovjekovječenom dugometražnom igranom filmu "Tereza 37" (2020) scenaristica i glavna glumica Lana Barić beskompromisno je zagrebala ispod površine tipskog mediteranskog braka submisivne kućanice i šutljivog pomorca.
Barić se usudila zapitati što kad ta kućanica svom alfa privređivaču nije u mogućnosti podariti potomstvo? "Tereza 37" otvara sva ona pitanja koja si sigurno postavljaju generacije dalmatinskih djevojčica gledajući kako se njihove majke povijaju pred teškim teretom tradicije i svega onoga što dolikuje i kako se mora.
U hibridnom pak kratkometražnom filmu "Sad sam ja Irena" (2021) redateljica Jasmina Beširević moli svoju protagonisticu Irenu Kolar da tumači samu sebe u bivšoj bračnoj situaciji pa ona istovremeno jest i ona sada i ona tada.
Nastojeći prodrijeti u korijene traume problematičnog bračnog odnosa Irena malo glumi sebe, a malo supruga zlostavljača te ona i redateljica mijenjaju uloge hrabro se suočavajući s onim što si samo rijetki mogu priznati.
"Tereza 37" i "Sad sam ja Irena" razotkrivaju sve tanke točke braka kao posljednje tvrđave patrijarhata potvrđujući da nakon što bajke završe vjenčanjem počinje horor.
Glumice Lana Barić i Ivana Roščić te redateljica Jasmina Beširević sudjelovat će i u raspravi o emancipaciji ženske moći.