Početkom šezdesetih, Zagrepčanin Vjenceslav Richter bio je jedan od najavangardnijih, ali i oficijelno najcjenjenijih jugoslavenskih arhitekata. Iza njega je bio niz velikih javnih narudžbi, uključujući i slavni paviljon SFRJ za svjetsku izložbu u Bruxellesu. Zagrebački arhitekt u tom je trenutku dobio najprestižniju zamislivu domaću narudžbu: projekt za novi Muzej revolucije na beogradskom ušću.
Richter je projektirao muzej. Radovi su otpočeli. Međutim, nikad nisu dovršeni. Koncem sedamdesetih gradnja avangardnog zdanja je zapela zbog štednje, pa je od Richterove zgrade ostao tek suteren s četiri armirano-betonska stupa koja strše u prazninu. Zdanje koje je trebalo slaviti jednu ideologiju pretvorilo se u znamen njezina nestanka, ali i...