Na prvi pogled, "Tesla" redatelja Michaela Almereyde i "Kuća straha" čiju režiju potpisuje Dave Franco, mlađi brat nešto poznatijeg glumca i redatelja Jamesa Franca nemaju puno dodirnih točaka. Gotovo da nemaju nijednu.
"Tesla" pripovijeda o Nikoli Tesli, izumitelju, inženjeru i futuristu iz Smiljana, a "Kuća straha" prati dva para koji odlaze na izlet u luksuznu kuću koju su pronašli preko platforme Airbnb. Jedan je biografski film, dok drugi važe između hororca i trilera te više naginje prema trileru.
Daleko iskusniji Almereyda nekim će ljubiteljima filma biti poznat kao redatelj moderne reinterpretacije Shakespeareovog "Hamleta" s Ethanom Hawkeom u glavnoj ulozi dok je Francu ovo prva režija.
"Još jedan film o Tesli? Ponovno zaplet u kolibi u zabiti?", pitat će se cinici, no tu dolazimo do dodirne točke između ova dva filma. Naime, ni Almereyda ni Franco nisu zainteresirani za ispunjavanje očekivanja publike već rade po svom.
Almereyda u "Tesli" ne čeka dugo da sruši četvrti zid i obrati se publici, dok Franco strpljivo gradi napetost i izbjegava klišeje horor žanra. "Tesla" je možda biografski film, ali nikako nije priča "od kolijevke do groba" kakve Hollywood inače proizvodi, a Franco svoju priču gradi na likovima i njihovim odnosima.
U novoj epizodi Polimac preporučuje filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić apostrofiraju zašto biste ovim filmovima svakako trebali dati šansu.