Dio folklorista drži da je lik Slender Mana pravi primjer stvaranja kolektivnog folklornog junaka u digitalnoj eri.
Tog sablasnog mršavka izmislio je i prvi put nacrtao 2009. američki ilustrator Eric Knudsen. Od tada do danas Slender Man je postao mračni junak internetske pučke predaje, a internet je prepun ilustracija, fotomontaža i izmišljenih pripovijesti u kojima taj belzebub zaluđuje i otima djecu.
Horor “Slender Man“ režisera Sylvaina Whitea pokušaj je da se na temelju internetske folklorne legende stvori horor film. Whiteov film zbiva se u malom američkom gradiću u kojem četiri adolescentice - privučene internetskim videom - zazovu u sobi Slender Mana. To se pokaže kao greška: jedna od njih nestane, drugima se dugonja s krakovima počinje priviđati, a sve pate od halucinacija i snomorica. Jedna od njih naposljetku zaključi da se Slender Mana mogu riješiti ako mu - prinesu ljudsku žrtvu.
Taj motiv je američke medije prisjetio na stvarni slučaj u Wisconsinu 2014. kad su dvije tinejdžerice izbole vršnjakinju da se - tobože - umile Slender Manu. Oko filma se stvorila medijska histerija, pa ga je pred valom moralne panike studio povukao, preinačio i ublažio. Rezultat koji je pred nama je tako kompromisna PG-13 varijanta. Kako bi Slender Man izvorno izgledao, nećemo doznati.
Film koji je pred nama nažalost je miks općih hororskih mjesta od “Candymana” do “It”. Strava u filmu tek iznimno je rezultat pripovjedne razrade, a horoske scene u filmu uglavnom se svode na halucinacije, vizije i snove. Režiser White povremeno pokazuje dar za vizualno poetičnu jezu, no osim toga u filmu nema mnogo čega.