Nijedna ozbiljnija rasprava o HBO-ovoj fantastičnoj seriji "Igri prijestolja" ne može početi bez konstatacije da su njezine posljednje dvije sezone osjetno slabije od ostalih.
Krivci za taj pad u kvalitetu nedvojbeno su njezini autori David Benioff i D. B. Weiss, ujedno i scenaristi devet od 13 zadnjih epizoda.
Likovi čiji je glavni adut bila inteligencija najednom su postali tupani, a oni suosjećajni hladnokrvni ubojice. Udaljenost između gradova i regija postala je nebitna, iako je na samom početku serije tretirana kao ozbiljna prepreka. Zmajevi, najveći adut obitelji Targaryen i razlog zbog kojeg su svih tih godina i vladali Westerosom, koristili su se kada je to bilo prikladno, a ne logično, s tim da treba napomenuti i da su pred kraj serije postali neobjašnjivo krhki.
Ubojstvo, a zatim i reanimaciju Viseriona od strane Noćnog kralja još nekako i možemo prihvatiti, međutim Rhaegalova smrt koja dođe nakon što ga Euron Greyjoy bez većih problema pogodi ogromnom strijelom ogledni je primjer Benioffova i Weissova fušeraja.
Istovremeno, oni su napisali i izvrsne epizode poput "Baelor", "The Rains of Castamere" i "Hardhome", epizode koje su "Igri prijestolja" pomogle da od 2011. do 2019. u potpunosti zagospodari televizijom i popularnom kulturom. Spomenute epizode, ali i mnoge druge, etablirale su "Igri prijestolja" kao seriju u kojoj nitko nije siguran, neovisno o tome je li pokretač radnje ili nije, a likovi bi skupo plaćali svoje greške i krive korake.
Dok je "Igra prijestolja" bila na vrhuncu, tamo 2015. godine, HBO je autora njezina predloška Georgea R. R. Martina pitao koje bi druge priče mogle poslužiti kao temelj za serije koje će je naslijediti. Martin je par godina kasnije HBO-u rekao bi jedna od njih mogla biti priča o padu dinastije Targaryen - njegov roman "Vatra i krv".
Deadline je u rujnu 2019. objavio da HBO od Martina i scenarista filmova "Herkul" i "Rampage: Totalni kaos" Ryana J. Condala samo što nije naručio pilot serije o propasti Targaryenovih. The Hollywood Reporter je već idućeg mjeseca izvijestio da je HBO od spomenutog dvojca ipak naručio cijelu prvu sezonu, a ne samo pilot.
Radnja "Zmajeve kuće", adaptacija "Vatre i krvi", odvija se oko 200 godine prije događaja iz "Igre prijestolja", odnosno 172 godine prije rođenja Daenerys Targaryen. Kao i u slučaju serijala "Pjesma leda i vatre", Martina je inspiraciju za "Vatru i krv" pronašao u povijesti Engleske, točnije građanskog rata između Engleske i Normandije koji je trajao od 1138. do 1153. godine.
Dokumentiranje pada Targaryenovih nije jedini zadatak koji se našao pred "Zmajevom kućom" i njezinim autorima. Ona je morala oprati žuč koji su na "Igru prijestolja" isuli što kritičari, što revoltirani obožavatelji. HBO je znao da će dobiti samo jednu šansu da rehabilitira svoj dugoročno najvažniji brand i zato je bilo iznimno važno da "Zmajeva kuća" uspije.
I uspjela je. Prvu epizodu pogledalo je gotovo 10 milijuna gledatelja. Najveća je to publika koja je pogledala neku HBO-ovu originalnu seriju. Oduševljeni HBO odmah je naručio drugu sezonu, što je nedvojbeno dodatno motiviralo gledatelje da joj daju šansu. Drugu epizodu pogledali je više od 10 milijuna gledatelja, a treću 9,3 milijuna. Gledanost je tijekom prve sezone oscilirala, međutim nikada nije značajnije pala, a finale je pogledalo 9,3 milijuna gledatelja, što je najveći uspjeh nekog finala od finala "Igre prijestolja".
U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje", kritičari Jutarnjeg lista Nenad Polimac i Damjan Raknića raspravljaju o uspjehu "Zmajeve kuće", neobičnim odlukama scenarista i odličnim glumcima.