Nekad je hrvatska kinematografija njegovala tradiciju dječjeg znanstveno-fantastičnog filma, zapravo jedina u Jugoslaviji. Davne 1966. naš jedini oskarovac Dušan Vukotić (nagrađen je za crtić “Surogat”) za svoj prvi igrani film odabrao je priču o kontinentu na kojem žive samo djeca, uglavnom pobjegla od roditelja. Zvao se “Sedmi kontinent”, imao je dosta uspjeha na festivalima fantastike, ali u njemu nije bilo izvanzemaljaca.
Propust je ispravio u svom narednom filmu “Gosti iz galaksije”, iako ga je dosta čudno napravio: veći dio bio je za djecu, no u finalu ima dosta horora, odsijecanja udova i koječega drugog. To neobično djelce napravljeno je godinu dana prije “E.T.-ja” Stevena Spielberga, istina, priča mu nije imala puno zajedničkog s tim klasikom za sve generacije, ali barem nešto. Bilo je očito da smo imali kinematografiju u kojoj su se pratili svjetski trendovi.
Čisti ZF za klince bila je “Tajna starog tavana” Vladimira Tadeja iz 1984., napravljena u koprodukciji s tadašnjom Čehoslovačkom, u kojoj dva klinca u potkrovlju kuće u kojoj ljetuju otkriju antigravitacijski pištolj i počnu slati predmete u svemir, izazivajući međunarodnu pomutnju. Sporednu ulogu igrao je Rene Bitorajac koji je, uzgred, debitirao u “Gostima iz galaksije”.
U osamostaljenoj Hrvatskoj žanr ZF-a švercao se samo kroz kratke igrane filmove, a o dugima nije bilo govora. Sve dosad, jer je upravo dovršen “Moj dida je pao s Marsa”: po naslovu bi se reklo da je u pitanju komedija, no nema veze, ima tu izvanzemaljaca, robota i svega drugoga što čini pravu znanstvenu fantastiku.
Zbivanja počinju na planetu Perzej u sazviježđu Kasiopeja, čiji stanovnici naizgled žive krasno, ali nemaju nikakve uzajamne komunikacije, usamljeni su i ne znaju za pojmove kao što su “prijateljstvo” i “ljubav”. Jedan od njih zaputi se svemirskim brodom u potrazi za novim svjetovima, padne na Zemlju i poprima ljudski oblik. On postaje djed u obitelji koja se sastoji od majke i njezino troje djece: najpoduzetnija je 9-godišnja Una, kad izvanzemaljci otmu djeda, ona prva shvati što se dogodilo i ima samo 24 sata da spriječi veliku tragediju. U opasnosti su ne samo djed nego i njezina mama, no teško bi se ona u svemu tome snašla da ne nalazi robota Doda koji je pilotirao djedovim svemirskim brodom i skrivao se u njihovom podrumu. Komunikacija među njih dvoje nije baš jednostavna, jer dok se djed ušavši u ljudsko tijelo lako prilagodio životu na Zemlji, Dodi je sve što se tu događa velika zagonetka, pogotovo kad ga Una povede na opasno putovanje u potragu za svojim bližnjim za kojeg donedavno nije ni znala da je izvanzemaljac.
Nimalo čudno da se u nas ne snima više ZF-a, jer je ovaj nastajao punih sedam godina, snimljen je po priči Ivane Krčelić, a u njegovoj produkciji sudjelovalo je čak sedam zemalja. Specijalni efekti obavljeni su u češkom studiju Magiclab, robot Dodo posebno je dizajniran, a spajanje artificijelnih likova i prirodnih ambijenata nije baš bilo jednostavno. Glede lokacija, snimalo se uglavnom u Hrvatskoj i nešto malo u Sloveniji. Film je već imao nekoliko pretpremijera, reakcije su vrlo dobre, a uskoro ćete to moći provjeriti i sami, jer tjedan dana prije redovnih projekcija bit će i puno onih izvanrednih. Palac gore za neobično osvježenje kino repertoara.