U 54. godini preminuo je bosansko-hercegovački glumac Davor Janjić poznat po ulogama u filmovima "Čaruga" Rajka Grlića i "Ovo malo duše" Ademira Kenovića, potom po onoj Martina Kujundžića u Papićevom filmu "Život sa stricem". Igrao je i u filmu "Belle Epoque" (utjelovio je Freudova pacijenta), "Duhovi Sarajeva", slovenskom "Outsideru" i drugima. Rođen je u Tuzli 1969. godine, a studirao je u Sarajevu. Sarajevo je napustio 1993. godine, nakon čega je kratko boravio u Zagrebu te potom otišao u London, a kasnije i u Sloveniju. Otac mu je nogometaš Žarko Janjić.
Kao tinejdžer zablistao je, kako je pisao Nenad Polimac, 1987. u TV drami Ademira Kenovića "Ovo malo duše", ulogom muslimanskog tinejdžera koji se povinuje posmrtnoj želji svoje majke i pristaje na neželjeno vjenčanje, a zatim u najvećem hrvatskom hitu tog razdoblja, kontroverznom "Životu sa stricem" Krste Papića prema scenariju Ivana Aralice. Tijekom devedesetih Janjić je odigrao i glavnu ulogu u najvećem slovenskom hitu "Outsider" (kasnije ga je samo film Branka Đurića "Kajmak i marmelada" nadmašio prema broju gledatelja), potvrdivši status jednog od najkarizmatičnijih glumaca s prostora bivše Jugoslavije.
Za Jutarnji je svojedobno govorio i o svojoj ulozi u TV drami "Ovo malo duše". Bila je to njegova prva uloga, imao je tek petnaest godina, i odmah se zaljubio u film. Kako je rekao u intervjuu, bilo je to sjajno iskustvo: "Kada imate jednu od glavnih uloga, svi paze na vas. No, odmah sam shvatio da je iznimno važno da moj nastup ne komentira redatelj, nego pomoćni dio ekipe. Ukoliko su oni zadovoljni, znači da sam posao dobro odradio".
Opisao je i kako ga je kao tinejdžera otkrio Krsto Papić za film "Život sa stricem": "Najzaslužniji je bio Mate Matišić koji me uočio u Kenovićevoj drami i preporučio Papiću. Imao sam tada već 17 godina i upravo sam upisao sarajevsku glumačku akademiju. Studirao sam tek 12 dana, kada su me pozvali na probno snimanje s Almom Pricom i to je vrlo dobro prošlo. Nismo se baš složili oko honorara, no na posljetku se i to sredilo. Zbog toga što sam prihvatio ulogu u filmu morao sam ponavljati prvu godinu, ali nije mi žao. Moj profesor Miralem Zubčević bio je neumoljiv. Iako mislim da mi to nisu trebali napraviti jer nisam bio potpuni amater" te nastavio: "Na setu su bila dva velika glumca, Miodrag Krivokapić i Fabijan Šovagović, prema kojima sam osjećao strahopoštovanje. Njima sam se prilagođivao. S klincima je bilo puno lakše - Filip Šovagović, Dejan Aćimović - to je bilo ogledanje tko koga. Iako se već tada vidjelo da je Alma Prica izvanserijski talent".