Početkom devedesetih nismo se baš mogli pohvaliti dobrim poznavanjem europske kinematografije, pogotovo ukoliko su u pitanju bili tzv. "arthouse" filmovi. Distributeri su ih smatrali nekomercijalnim, a Hollywood je već tada ovladao našim kinima, tako da smo imali dovoljno friške i atraktivne robe, a tko bi se brinuo za opskurna art ostvarenja koja su u Zagrebu ionako prikazivana samo u Kinoteci u Kordunskoj. Srećom, od potpune filmske zaglupljenosti spasio nas je fenomen njemačkih satelitskih televizija. ARTE i 3SAT itekako su pazili na svoj program, a to što nismo tako dobro znali njemački, pokazalo se kao manji problem. Već tada me privukao naslov "Miris zelenih papaja", snimljen 1993., ovjenčan s dvije nagrade u Cannesu i nominiran za Oscara za najbolji strani film, bio...