Projekcijom filma “Istina” japanskog režisera Hirokazua Kore-ede u srijedu na venecijanskom sprudu Lido počinje 76. Mostra di cinema, novo izdanje najstarijeg filmskog festivala na svijetu.
Početak Mostre po tradiciji ujedno znači i početak jesenskog niza festivala, ali i - pogotovo posljednjih godina - početak sezone filmskih nagrada.
Tijekom idućih nekoliko tjedana, s obje će se strane Atlantika izredati niz utjecajnih i važnih festivala (Venecija, Toronto, San Sebastian), a na njima će - među ostalima - premijere imati i vjerojatni pretendenti za ovogodišnje Oscare.
Zvučni naslovi
Stara, ali budžetski i infrastrukturno potkapacitirana Mostra desetljećima je gledala u leđa Cannesu kao daleko najutjecajnijem filmskom festivalu na svijetu.
Ali, konflikt Cannesa i velikih streaming servisa poput Netflixa i Amazona, te jačanje Toronta koji s Venecijom dijeli dio termina i dio filmova, donio je do promjene balansa moći.
Posljednjih godina, rujanski festivalski duopol Venecija - Toronto preuzeo je ulogu poželjnog mjesta za holivudske pretpremijere, a upravo je Venecija bila mjesto gdje su igrali brojni friški dobitnici Oscara, poput “Birdmana”, “Gravitacije”, “La La Land”, “Miljenice” ili “Rome”.
Venecijanskoj direkciji koju predvodi Alberto Barbera svidjela se ta uloga oskarovskog pretpremijernog štanda pa je posljednjih godina program jako usmjerila prema srednjoj struji.
Na tu politiku - dakako - ima i prigovora onih koji drže da festival ne bi trebao služiti kao pretpremijerna platforma za naslove iz multipleksa. No, unatoč tim gunđanjima, svaki bi festivalski selektor poželio lavovski dio mletačkog “line-upa”.
Takav je slučaj i ove godine. U konkurenciji za nagradu Zlatni lav igrat će 21 film, a među njima i niz pomno iščekivanih holivudskih naslova, od “Jokera” do “Ad Astra”.
'Optužujem/J'accuse', film o aferi Dreyfuss u režiji Romana Polanskog
Ali, u programu su i novi filmovi niza slavnih autorskih filmaša, od Roya Anderssona, preko Atoma Egoyana i Kore-ede, do Soderbergha i Polanskog. U natjecateljskom su programu - i tu će sigurno biti prigovora - samo dva filma redateljica: jedan iz Australije i jedan iz Saudijske Arabije.
Mletački festival otvara drama “Istina” Japanca Kore-ede, njegov prvi film snimljen u Europi - preciznije, u Francuskoj i s Catherine Deneuve u glavnoj ulozi. Deneuve u Kore-edinom filmu igra postariju glumicu koja pokušava razriješiti odnos s vlastitom kćeri.
Među 21 filmom u glavnom programu njih je čak deset na engleskom jeziku. Među njima je “Praonica/Laudromat” Stevena Soderbergha, politički triler s Meryl Streep u glavnoj ulozi koji tematizira pranje novca i aferu Panama Papers. Tu je “Počasni gost/Guest of Honor”, novi film slavnog Kanađanina Atoma Egoyana s Davidom Thewlisom u glavnoj ulozi.
U konkurenciji je i nova humorna drama holivudskog komediografa Noaha Baumbacha “Bračna priča/Marriage Story”, sa Scarlett Johansson, Adamom Driverom i Laurom Dern.
Tu je i politička dokudrama “Wasp Network” francuskog režisera Oliviera Assayasa.
Film u kojem glume Penelope Cruz i Gael García Bernal bavi se istinitom špijunskom aferom iz 1990., kad je na Floridi uhapšena skupina ljudi optužena da špijuniraju za Kubu.
Konačno, anglosaksonski dio programa krase i dva zvučna naslova koja će u multiplekse praktički paralelno s Venecijom: “Joker” Todda Phillipsa s Joaquinom Phoenixom u naslovnoj ulozi, te SF drama “Ad Astra” Jamesa Graya s Bradom Pittom i Tommyjem Lee Jonesom u ulogama sina i oca. Gray je svojedobno upravo u Veneciji stekao ime (“Mala Odesa”, 1994), a posljednjih godina su holivudske SF drame poput “Gravitacije” ili “Prvog čovjeka” dobro prolazile na Mostri.
Što se ne-anglofonog dijela programa tiče, i tu ima atrakcija. Na papiru intrigantno zvuči “Optužujem/J’accuse”, film o aferi Dreyfuss koji potpisuje poljsko-francuski režiser Roman Polanski.
'Bračna priča/Marriage Story' NOaha Baumbacha sa Scarlett Johansson
“J’accuse” nije ni prvi ni zadnji film o aferi Dreyfuss, no vjerojatno je prvi koji kao režiser potpisuje čovjek koji je i sam optužen, te je za Ameriku i dalje osuđenik u bijegu.
Odluka Polanskog da se filmski bavi sudbinom pukovnika nevino optuženog za špijunažu izazvala je stoga lavinu negativnih komentara komentatora koji drže da je neumjesno da se silovatelj u bijegu poistovjećuje s nevinom žrtvom antisemitske harange.
Polanski se u međuvremenu našao na piku #MeToo pokreta, izbačen je iz Američke filmske akademije, no u Europi na to gledaju drukčije pa mu nije bio problem oko projekta o Dreyfussu skupiti dojmljiv kreativni tim. Scenarij potpisuje slavni romanopisac Robert Harris (“Fatherland” - Polanski je s njim surađivao na “Piscu iz sjene”), a u glavnim su ulogama Phillip Garrel i Jean Dujardin.
književne adaptacije U glavnom programu pažnju skreću i tri preuzetne književna adaptacije. Kolumbijac Ciro Guerra (“Ptice ljeta”) adaptirao je roman “Iščekujući barbare” Južnoafrikanca J. M. Coetzeea, a u doista zvučnoj podjeli filma su uz Marka Rylancea i dvije superzvijezde: Johnny Depp i Robert Pattinson. Talijan Pietro Marcello predstavlja slobodnu ekranizaciju “Martina Edena” Jacka Londona situiranu u Napulj, a češki režiser specijaliziran za povijesne epopeje Václav Marhoul dolazi na Mostru s ekranizacijom romana “Prebojena ptica” Jerzyja Kosińskog.
Riječ je o romanu koji opisuje lutanje židovskog dječaka nedefiniranom istočnom Europom 1944. Film je crno-bijeli, ima zanimljiv multinacionalni kast u kojem su Udo Kier, Stellan Skarsgård i Harvey Keitel, no u Marhoulovom filmu najzanimljiviji je jezik. “Prebojena ptica” je - naime - prvi i dosad jedini film snimljen na umjetnom interslavenskom jeziku koji je za međusobnu komunikaciju Slavena 2006. smislila grupa slavista.
Marhoul je očito tim etnički neodređenim jezikom pokušao dočarati nedefinirani istočnoeuropski prostor u kojem se priča Kosińskog zbiva.
U glavnom programu su ove godine samo tri talijanska filma, što znači da selektor Barbera nije baš mazio domaće snage. Među njima, vrijedi spomena film Marija Martonea “Gradonačelnik Rione Sanita”, film temeljen na istoimenom dramskom tekstu Eduarda De Filippa iz 60-ih.
Konačno, vrijedi spomenuti i film koji vjerojatno najviše intrigira međunarodnu festivalsku publiku. Riječ je o film “O beskonačnosti”, novom naslovu kultnog geteborškog filmaša Roya Anderssona.
Filmaš specijaliziran za stilizirane, apsurdne mozaičke crne komedije dugo je bio ignoriran od velikih festivala, da bi 2014. za film “Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju” u Veneciji zasluženo dobio Zlatnog lava. Sad se pet godina kasnije vraća na isto mjesto s novim filmom.
U programu kojem ozbiljno manjka ženskih naslova kao politički kuriozitet vrijedi izdvojiti i film saudijske redateljice.
Riječ je o Haifi al-Mansour i njenoj komediji “Perfektni kandidat”. Film je politička satira, a bavi se ženom koja se odluči kandidirati na saudijskim lokalnim izborima.
izvan konkurencije Što se tiče atrakcije izvan konkurencije, Mostra i tu nudi svašta, pogotovo u odjeljku dokumentaraca. U programu su među ostalim dokumentarac “Kingmaker” Lauren Greenfield o Imeldi Marcos, film Alexa Gibneya o Hodorkovskom te muzički dokumentarac o Rogeru Watersu.
Na Mostri već treću godinu za redom nema hrvatskih filmova - kao što ove godine nema ni srpskih, slovenskih i bosanskih.
Ta činjenica utoliko je razočaravajuća što je u ovom trenutku dovršeno, a neprikazano nekoliko naslova redatelja koji su ranije nagrađivani na A festivalima (Matanić, Sviličić) ili su imali zapažene kratkometražne uspjehe (Jure Pavlović).
Nijedan od tih filmova - međutim - nije ušao u program ni Venecije, ali ni Toronta ni Locarna.
To znači da će se neki od tih dovršenih i spremnih filmova punu godinu dana kiseliti neprikazani.
Pokazalo se da su neki od autora i producenata pogriješili što nisu prihvaćali pozive manje prestižnih festivala, nego se čekali jesenski blok festivala nadajući se jačem premijernom izlogu. U svakom slučaju, apstinencija hrvatskih igranih filmova s velikih festivala traje već treću godinu i postaje zabrinjavajuća.