Legendarni glumac Velimir Bata Živojinović preminuo je u nedjelju u 22.45 sati u bolnici Sveti Sava u Beogradu, pišu srpski mediji. Za nešto manje od dva tjedna proslavio bi 83. rođendan.
Ovaj veliki kazališni, televizijski i filmski glumac na filmskom platnu debitirao je 1955. godine u filmu ‘Pesma sa Kumbare’. Glumio je u više od 280 filmova i televizijskih serija.
Obožavatelji filma Živojinovića opisuju samo jednom rječju - legenda. Samo je on mogao srušiti njemački avion jednim metkom, upravo je on filmom ‘Valter brani Sarajevo’ zaludio Kineze, a godinama ga je pratio glas da je pobio više Nijemaca nego svi partizani zajedno, piše Telegraf. Bez obzira je li glumio mesara, partizanskog vođu, svećenika, policijskog inspektora ili čovjeka iz naroda, Batine uloge obilježile su jugoslavensku poslijeratnu kinematografiju, a njegove filmske replike prepričavat će se zauvijek.
Podsjetimo, početkom petog mjeseca Bata Živojinović završio je u bolnici nakon što mu je iznenada pozlilo. Stanje mu je bilo neizvjesno i nestabilno, a liječnici su donijeli odluku nakon operacije, zbog gangrene apmutirati mu dio desne noge. Nakon kratkog oporavka pušten je na kućnu njegu.
Bata Živojinović rođen je u Koraćici 5. lipnja 1933. godine. Pozorišnu akademiju u Beogradu upisao je iz trećeg pokušaja, a talent je brusio u Beogradskom dramskom pozorištu.
Prvu značajniju filmsku ulogu ostvario je 1959. godine u filmu ‘Vlak bez voznog reda’ Veljka Bulajića. Upravo je Bulajić jedan od redatelja koji će uvelike obilježiti Živojinovićevu karijeru.
Tokom šezdesetih godina se zahvaljujući filmovima kao što je ‘Kozara’ (za koju je nagrađen u Puli) i ‘Bitka na Neretvi’ potvrdio kao jedna od najvećih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, ali je vrhunac popularnosti stekao sedamdesetih filmovima s tematikom Drugog svetskog rata. Jedan od najpoznatijih njegovih filmova iz ovog perioda je ‘Valter brani Sarajevo’, koji je postigao veliki uspeh u Kini, piše B92. Tijekom osamdesetih Živojinović se proslavio parodijama akcijskih heroja ulogama u nizu lakih komedija. Dvaput je nagrađen Zlatnom arenom za najbolju ulogu u Puli, za filmove ‘ Kozara’ (1962) i ‘Tri’ (1965).
Te su mu uloge omogućile ulazak u četverolist najvećih filmskih zvijezda bivše SFRJ, zajedno s Ljubišom Samardžićem, Borisom Dvornikom i Milenom Dravić.
U Srbiji je primio još niz nagrada, između ostalog 1993. Nagradu za životno djelo Slavica za svoje uloge u jugoslavenskoj kinematografiji. Prije dvije godine, povodom 55 godina umjetničkog rada i 77. rođendana dodijeljeno mu je i najveće priznanje Jugoslovenske kinoteke - Zlatni pečat. Posljednju je ulogu odigrao u film ‘Sve je za ljude’ 2001. godine.
Uz uloge u partizanskim filmovima, hrvatska publika ga pamti i po ulozi lugara Marka Labudana u filmu "Breza" (1967.) Ante Babaje.
Devedestih godina bavio se politikom kao zastupnik Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića, a 2002. bio je kandidat te stranke na srbijanskim predsjedničkim izborima.