Napoleon je jedna od najznamenitijih ličnosti 18. i 19. stoljeća, izrazito burnog životopisa, pa je tim čudnije kako je malo njegovih filmskih biografija dosad ekranizirano. Zapravo baš i ne, počnemo li nabrajati filmove koji su se bavili njegovim romansama, bilo je toga dosta: u "Désirée" naslovnu ulogu igrala je Jean Simmons, dok je moćnog osvajača glumio Marlon Brando, no još tridesetih prisjetili su se njegove ljubavne afere u Poljskoj, film se zvao "Marija Walewska", ali je preimenovan u "Osvajanje", Greta Garbo glumila je romantičnu poljsku groficu, no honorarom je bio najzadovoljniji Charles Boyer, budući da je bio posebno plaćen za američku, a posebno za poljsku verziju. Tu su i filmovi koji su se bavili njegovim osvajačkim pohodima, recimo, "Austerlitz" Abela Gancea, snimljen dobrim dijelom u Jugoslaviji, u prvom dijelu je vrlo spretno oslikao imperatorovo krunisanje, zapravo ga prepričava mladi Jean-Louis Trintignant, dok je drugi dio sažetak bitke kod Austerlitza, snimljen kod nas, u kojoj je imperator pobijedio austrijske i ruske trupe. Nije sve bilo o pobjedama, definitivni poraz pretrpio je 1815. u bitci kod Waterlooa, koji je označio i kraj Napoleonovih carskih aspiracija: bila je to talijansko-sovjetska koprodukcija, producirao ju je Dino De Laurentiis, režirao Sergej Bondarčuk, koji je imao sličnih scena u svojoj verziji "Rata i mira", nagrađenog Oscarom, tamo je Napoleona glumio Vladislav Strzhelchik, u Sovjetskom Savezu ugledno ime, ali izvan njega baš i ne. Ipak, kao povijesni spektakl film je imao svojih aduta, ponajprije, sniman je u Ukrajini s golemim brojem statista, što se smatralo rekordnim brojem za to razdoblje.
Naposljetku, moramo spomenuti i "Napoleona", nijemi film iz 1927., u kojem je Abel Gance izvodio eksperimente krajnje neprilične za tu vrstu filmova, tako je finale prikazivan na tri ekrana i u bojama francuske zastave. Samog Napoleona igrao je Albert Dieudonné, koji je umro u 87. godini i tražio da ga pokopaju u kostimu povijesne ličnosti koja mu je obilježila karijeru. Ganceov film iskrsavao je u raznim razdobljima, ponekad je pažljivo restauriran, tako da je čak utjecao na francuski novi val, a ove godine se očekuje nova, poboljšana verzija, dakako, stigne li na vrijeme.
Budući da "Waterloo" nije postigao uspjeh kakav se očekivalo, komešanje europskih vojski - bez obzira koliko atraktivno izgledalo - rezultiralo je otkazivanjem jednog vrlo skupog filma, povijesnog spektakla "Napoleon" (1972.), koji je trebao režirati Stanley Kubrick. Ako ništa drugo, redatelj je objavio vrlo raskošnu knjigu snimanja, koja može poslužiti kao izvjesni nadomjestak njegovom spektakularnom projektu.
Knjiga je prekrasno ilustrirana, i samo vas zazebe oko srca kad pomislite što ste propustili. Ali ne u potpunosti: Ridley Scott upravo je 2020. pripremao film "Dugački dvoboj", radio ga je s glumcima koje je dobro poznavao, Mattom Damonom, Benom Affleckom, Adamom Driverom i Jodie Comer, a usput je iznikla ideja da se pokuša s novom verzijom "Napoleona". Ne bi to baš bila kopija Kubrickova projekta, ali je ta imala popriličan utjecaj na naredni Scottov film.
Uostalom scenarij je napisao David Scarpa, koji je prije toga potpisao Scottov "Sav novac svijeta" i jednom ga je samo obavijestio da ima scenarij koji bi ga mogao zanimati. Na Scottovu odluku presudna je bila uloga Joaquina Phoenixa u "Jokeru", kad je u stanju izvesti tako nešto, Napoleon mu ne bi smio biti problem.