Znakovit je podatak da "Tereza 37", pobjednik prošlogodišnje Pule, još nije u redovnoj distribuciji. Možda je pokušavao dobiti termin u najvećem prikazivačkom lancu CineStar, ali su ga tamo bezdušno otpilili pravdajući se argumentom da hrvatski filmovi ne privlače publiku. Što je, zapravo, točno, barem kad uračunamo razdoblje od početka prošle jeseni pa sve do kraja godine. Samo četiri filma prikazana su tih mjeseci, čiji su rezultati objavljeni na službenoj listi www.boxoffice.hr, od kojih je na njoj najkraće vrijeme provela manjinska koprodukcija "Mare" s Marijom Škaričić, pojavila se samo jedan tjedan i upisala malo manje od tisuću gledatelja. Poslije se okrenula drugim strategijama, nude je na online platformi ondemandkinomeetingpoint.ba, gdje je valjda sakupila nešto gledatelja, iako je tamo najuspješniji bio bosanski ratni spektakl "Quo vadis, Aida?", koji je na proširenoj listi nominacija za Oscara za najbolje međunarodno ostvarenje, a dosta je bio zapažen i u službenom programu venecijanskog festivala.
"Mater" Jure Pavlovića na listi je provela dva tjedna, iako je po rezultatu od tri tisuće gledatelja tamo trebala biti puno dulje, no tko zna kako su se zbrajali ti podaci. "Ribanje i ribarsko prigovaranje" Milana Trenca imao je regularnu distribuciju, no brojka od 1677 gledatelja u četiri tjedna prikazivanja zbilja nije impresivna, očito se distributer Duplicato, koji pripada lancu Blitz-Cinestar, nije potrudio animirati školsku publiku, ipak je film snimljen po tekstu Petra Hektorovića obaveznim u lektiri, no tko zna, možda je upravo tada bio neki od "lockdowna" koji je branio kolektivne posjete. Zato je dokumentarac Višnje Starešine "Stepinac: Kardinal i njegova savjest", također u distribuciji Duplicata, sakupio solidnih 2326 gledatelja, također u četiri tjedna prikazivanja: vjernici su zacijelo imali nekakav popust kad je film prošao bolje od onog po Hektoroviću, no sve je to jako čudno. Kad sam ga ja gledao u CineStaru u Branimir centru, bio sam jedini gledatelj u dvorani.
"Tereza 37" ima jedan problem, organizirano je jako puno projekcija po raznim gradovima nakon Pula Film Festivala i Motovun Film Festivala, pa tko zna koliko se tada sakupilo gledatelja. Možda je distributer Focus Media, koji se ne ubraja među jače kompanije u tom poslu, time posve zadovoljan, no u svakom slučaju, za mjesec, dva pulski uspjeh tog filma bit će potpuno zaboravljen.
Godina 2020. predstavljala je zbilja pomor hrvatskog filma na kinoblagajnama. Usporedimo li ju sa 2019., kad je "General" Antuna Vrdoljaka sakupio 74.424 gledatelja (usprkos jako lošim medijskim reakcijama), a "Koja je ovo država" Vinka Brešana 57.882 gledatelja, to kao da je bilo u neka posve druga vremena. Te godine hrvatski je film imao 5,4 posto u ukupnoj gledanosti, a sakupio je razmjerno solidnih 268.800 gledatelja, što se za današnju situaciju čini kao znanstvena fantastika. Međutim, ukupni broj gledatelja koji je te godine nagrnuo u kina iznosio je pet milijuna, a prvoplasirani filma na top-listi, "Joker" s Joaquinom Phoenixom, imao je gotovo 240.000 gledatelja. To je bio rezultat s kojim smo se mogli ponositi u čitavoj regiji.
Na žalost, 2020. stigla je korona, kina su bila zatvorena po nekoliko mjeseci, a rezultati su nakon otvaranja bili mizerni sve dok se početkom rujna nije pojavio "Tenet" Christophera Nolana: sakupio je 56.000 gledatelja i uvjerljivo je najgledaniji film prošle jeseni i zime, a tinejdžerski ljubić "Poslije svega: sudar" imao je senzacionalnih 40.000 gledatelja. Za mnoge je to bilo iznenađenje, no oni koji su pratili taj fenomen nisu bili nimalo iznenađeni. Štoviše, očekivali su i bolji rezultat, ali publika je očito suviše oprezna da u prevelikom broju ne nagrne u kina. Lani je u kinima, uračunamo li i ono prvo razdoblje prije "lockdowna", bilo 1,388.000 gledatelja, znači gotovo tri i pol puta manje nego u 2019. Ništa čudno jer kina, i kad su otvorena, ne smiju raditi punim kapacitetom. Hrvatski su filmovi (uključujući i manjinske koprodukcije) imali 1,32 posto u ukupnoj gledanosti, što je blagonaklona brojka, budući da procjena stiže iz Hrvatskog audiovizualnog centra, no unatoč tome to je jako slabo.
Hoće li ove godine biti bolje? Evo, film za klince "Tom i Jerry" upravo je sakupio 20.000 gledatelja u samo dva tjedna prikazivanja, što znači da možda i hoće, no u svemu tome uopće se ne spominje hrvatski film. Obradovalo bi nas da "Tereza 37", jedan od boljih naših filmova posljednjih godina, napokon dobije svoj termin prikazivanja, no zasad su to samo puste želje.