Jeste li ikad poželjeli da ono što svakodnevno za plaću radite osam sati - dogovarate kompromise s ljudima koje potajice prezirete, predajete nezainteresiranim studenticama i studentima s mobitelima skrivenim ispod klupa, sjedite za nepoticajnim tablicama na računalima ili se penjete korporativnim ljestvicama - u slobodno vrijeme možete jednostavno zaboraviti? Poželite li ikad da vaš posao obavlja neka odvojena verzija vas lišena osobne historije i privatnih problema, usmjerena samo i isključivo na rad?
S druge strane, možda biste radije svoje patnje iz privatnog života - ostavljanja, usamljenosti, prijevare, osjećaje nepoželjnosti i međuljudska nerazumijevanja - na osam sati ostavili iza sebe, zaspali i postali netko drugi, neki hladni profesionalac koji postoji...