Larry McMurtry svoj je prvi roman napisao 1961., imao je samo 25 godina, knjiga se zvala "Jahaču, prođi", po stihu s nadgrobnog spomenika W. B. Yeatsa, nije to baš bio bestseler, kako i bi kad se bavio nezgodnim ljudskim karakterima u suvremenom Teksasu, ali su zato otkupljena filmska prava, za kompaniju koju su u to vrijeme osnovali redatelj Martin Ritt i njegov omiljeni glumac Paul Newman. Film je snimljen 1963. i zvao se "Hud", ugledni scenaristi Irving Ravetch i Harriet Frank jr. unijeli su poneku izmjenu u original, ponajprije su afroameričku kuharicu koju naslovni junak seksualno zlostavlja pretvorili u sredovječnu bjelkinju (glumila ju je Patricia Neal), smatrali su da još nije vrijeme za međurasni seks. Popraćen odličnim kritikama, film je bio hit, nominiran je za sedam Oscara, a dobio ih je tri, dobili su ih, između ostalih, glavna glumica i sjajni snimatelj James Wong Howe.
Rođen 1936., McMurtry je odrastao na teksaškom ranču, gdje nije bilo knjiga, nego su se uvečer raspredale priče iz davnina. Tek kad mu je rođak uoči odlaska u Drugi svjetski rat ostavio kutiju sa 19 knjiga, iščitavao ih je dok se nisu raspale. Studirao je pisanje na sveučilištu Stanford, tamo se sprijateljio s Kenom Keseyjem, piscem "Leta iznad kukavičjeg gnijezda", i puno godina kasnije za svoju drugu suprugu odabrao njegovu udovicu. Predavao je književnost na fakultetu, zabavljao studente pričama za snimanja "Huda" i počeo prikupljati rijetke knjige, koje je prodavao u svojem antikvarijatu: s vremenom su zalihe narasle na više od 400.000 naslova. Kad je shvatio da njegovi nasljednici neće znati cijeniti to blago, organizirao je 2012. aukciju koja je privukla nevjerojatnu gomilu poklonika knjiga iz čitave Amerike u njegov rodni Archer City.
Njegov drugi poznati roman, "Posljednja kino predstava", nastao je 1966. Naslov je privukao još mladog kritičara Petera Bogdanovicha, koji je upravo pripremao svoj prvijenac, niskobudžetne "Mete" u produkciji kralja B-filma Rogera Cormana, a kad je taj prošao dobro, našao je financijere za ekranizaciju McMurtryjeve knjige. Ta se, naravno, zbivala u Teksasu, u malom mjestu, gdje se sprema zatvaranje kina, a posljednja projekcija je - po Bogdanovichu - "Crvena rijeka" Howarda Hawksa. Sve je to zaudaralo na nostalgiju, no film je zapravo bio znatno drukčiji nego što se pretpostavljalo. Predstavio je novu generaciju mladih i onu manje poznatih glumaca nešto starije dobi (Jeff Bridges, Timothy Bottoms, Cybill Shepherd, Ellen Burstyn, Cloris Leachman), a nakrcan je bio i prizorima seksa: jedan od junaka u vezi je sa suprugom svojeg srednjoškolskog profesora, a drugi uporno zavađa najzgodniju curu u školi, ali to radi pomalo nespretno, tako da se ona želi riješiti djevičanstva na tulumu najbogatijeg momka u njihovu društvu.
Sve je to i u McMurtyjevom romanu, koji je znao kako Teksas druge polovice 20. stoljeća učiniti zanimljivim modernim čitateljima. Film je početkom 1972. nominiran za osam Oscara, a McMurtry, koji je s Bogdanovichem podijelio autorstvo scenarija, zaradio je svoju prvu nominaciju. Oscara je dobio ipak poslije, za scenarij kontroverznog filma "Planina Brokeback", napisan s Dianom Ossana, po pripovijetki Annie Proulx, no paradoks je da je film nagrađen i za režiju (Ang Lee), ali nije dobio glavnog Oscara, nego ga je dobila "Fatalna nesreća" Paula Haggisa: gay priče o zaljubljenim kaubojima očito još nisu smatrane podobnima kod glasača Američke akademije sredinom prvog desetljeća novog tisućljeća.
McMurtry je pisao i klasične vesterne, njegova "Usamljena golubica", ovjenčana Pulitzerovom nagradom, ekranizirana je za televiziju i obasuta priznanjima, a u tom duhu nastala su još tri nastavka, "Ulice Lareda", "Mrtvačev hod" i "Mjesec Komanča", svi također adaptirani u hvaljene mini serije. Tek da se zna da je pisca zanimao i stari Divlji zapad.
Prema političkim uvjerenjima, bio je izraziti liberal. Kad je izbio skandal oko "Sotonskih stihova" Salmona Rushdieja, čvrsto je stao na stranu pisca i branio slobodu umjetničkog izražavanja. Jednako je bio odlučan 1989.; kad se u Americi trebala održati skupština američkog udruženja PEN, ukazao je da mnogi od pozvanih pisaca neće moći prisustvovati jer to priječi članak zakona iz 1950., koji ih smatra nepoželjnima. Zahvaljujući njemu taj je članak sveden na nevažnu fusnotu.
Umro je 25. ožujka u svojem domu u Archer Cityju, imao je 86 godina i za sobom je ostavio pozamašan literarni opus, koji je nadahnuo niz sjajnih filmova i televizijskih serija.