U jednoj od scena filma "O jednoj mladosti" gledamo stari arhivski snimak snimljen VHS kamerom u Zagrebu koncem devedesetih. Snimatelj se nalazi u automobilu koji se monotono vrti kružnim tokom oko zagrebačke "džamije". U automobilu su dvojica mladića koje ne vidimo. Dok se auto vrti, jedan od dva nevidljiva sugovornika svaki put na istom mjestu izgovori istu rečenicu: "Zamisli da se sada, bez ikakvog razloga, vratimo 30 sekundi u prošlost." Automobil se tada, kružeći, nađe na točki na kojoj je bio prije 30 sekundi.
"Mislim da to dobro dočarava život moje generacije u tom najcrnjem postratnom vremenu", kaže autor filma, redatelj Ivan Ramljak. "To je druga polovica devedesetih u Zagrebu. Nije bilo filmskih festivala, klubova, koncerata, alternativnih medija, novca za putovanja po svijetu... Morali smo ih sami stvoriti. Usput smo se i malo vrtjeli u krug, metaforički, ali - eto - i doslovno."
Depresija, droga, alkohol
Dvojica sugovornika iz auta u vrijeme kad nastaje ta snimka bili su prijatelji, vršnjaci, ali i sociokulturno slični. Obojica su bili u ranim dvadesetima, studenti, imali su umjetničke aspiracije i motali se po muzičkim krugovima. Jedan od njih - čovjek imena Marko Čaklović - koju godinu potom više neće biti živ. Skončao je nesretno jedne večeri u stanu nepoznate djevojke, a smrti su kumovali miks depresije, droge i previše alkohola.
Drugi čovjek iz automobila zove se Ivan Ramljak. Uspio je izmaći usudu droge, cuge i čemera, te u stoljeću koje je uslijedilo postati jedan od najinovativnijih hrvatskih dokumentarista. Četvrt stoljeća nakon te kružne vožnje odlučio je snimiti film o svom davnom automobilskom suputniku. Naslov tog filma je "O jednoj mladosti".
Film "O jednoj mladosti" - koji svečanu premijeru ima ove subote u dvorani SC-a - pretvorio se tijekom ovog virusom poharanog ljeta u jednu od najljepših priča ovogodišnje hrvatske kinematografije. Film je svjetsku premijeru imao u kosovskom Prizrenu gdje je na izuzetno cijenjenom festivalu Balkan Docs osvojio nagradu za najbolji balkanski dokumentarac, te šaku superlativnih kritika u stručnom tisku.
Film je potom uvjerljivo osvojio glavnu nagradu na Danima hrvatskog filma, da bi potom dobio više poziva na festivale u Francusku, Španjolsku i Srbiju. "O jednoj mladosti" otpočeo je kao dokumentarni portret, kronika života i smrti jednog prijatelja. No, pretvorio se u nešto više, u svojevrsni generacijski "statement" naraštaja rođenog koncem 70-ih, premladog da aktivno prođe rat, a dovoljno starog da im taj rat i poraće upropaste mladost. Naraštaja koji je bio premlad za pušku i epski heroizam, a prestar da profitira od internetske globalizacije.
Glavni junak Ramljakovog filma je čovjek pod imenom Marko Čaklović, DJ, sound designer i fotograf koji se motao tih 90-ih rubovima umjetničke scene, povremeno prekarno radio po radijskim postajama i kazalištima. Ramljak i Čaklović se 90-ih druže, tulumare, šegrtuju po radijima i klubovima, puštaju muziku, putuju po Jadranu. U jednom trenutku, životi će im se razići. Čaklović je htio živjeti kao do tada, od danas do sutra, uživajući u produženoj i bezbrižnoj mladosti. Ramljaku se - kako u filmu sam priznaje - taj život više nije sviđao. Htio je nešto napraviti od sebe, pomaknuti se dalje, zasnovati karijeru. Putevi će im se razići, da bi koju godinu kasnije do njega stigla vijest da mu je prijatelj umro.
Nakon što je Čaklović umro u nejasnim okolnostima, iza njega je ostao fotografski opus: petnaest tisuća fenomenalnih negativa koje su sačuvali njegova sestra i majka. Ti negativi Čaklovića otkrivaju kao jednog od najdarovitijih fotografa ne samo svoje generacije. No, Čaklović je za života samo jednom izlagao, a upišete li njegovo ime u tražilicu, neće izići ništa.
Priča kroz fotografije
"Upravo to je glavni razlog zašto sam i krenuo raditi film o Marku", objašnjava Ramljak. "On je bio izuzetno produktivan - kao fotograf, VJ, DJ, radijski urednik... ali sve je to bilo u doba prije šire ekspanzije interneta. Također, sve što je radio bilo je vrlo kvalitetno, i bilo mi je nepodnošljivo da to ostane zaboravljeno u toj nekoj preddigitalnoj rupi."
A kako je zlosretni junak njegove priče bio fotograf, Ramljak je odlučio ispričati priču o njegovom životu upravo kroz fotografije. U Ramljakovom filmu nema ni sekunde novosnimljenog vizualnog materijala. Ramljak je snimao sjećanja Čaklovićevih cura, prijatelja, sestre i svoja vlastita - ali isključivo zvuk. Vizualni materijal koji se pojavljuje u filmu svodi se isključivo na nekoliko pohabanih VHS snimaka zajedničkih druženja, te na ono vizualno najfascinantnije - Čaklovićeve fotografije. Ramljak je odabrao oko 400 fotografija preminulog prijatelja i montažno ih organizirao tako da postaju foto-strip o njegovom vlastitom životu.
Ramljaku ovakva eksperimentiranja dokumentarnom formom nisu strana. Tijekom posljednjeg desetljeća, ovaj zagrebački režiser nanizao je nekoliko eksperimentalnih dokumentaraca u kojima se poigrava montažnim kontrastom slike i zvuka. Najpopularniji je "Kino otok" (2016) u kojem montira audio intervjue biljetera i operatera starih otočkih kina s prizorima tih oljuštenih podrtina danas. U "Domu boraca" (2018) povezuje prizore danas avetinjskog Doma omladine i boraca u Kumrovcu sa starim magnetofonskim vrpcama partijskih foruma, a u "Mezostajunu" (2018) slike kišne, prazne i depresivne zimske Korčule sa zvukovima istih tih lokacija u žiži ljeta.
Vizualni stil
"O jednoj mladosti“ film je koji koristi sličan postupak, no i sam Ramljak priznaje da je njegov novi film kudikamo prijemčiviji i za širu publiku. "Što se tiče vizualnog stila, tu su i dalje statični kadrovi, samo u vidu fotografija", kaže, "ali - istina, film je narativniji od dosadašnjih, u smislu da linearno, kronološki pratimo jednu priču. Trudim se 'slušati' što mi materijal kaže, ako je priča ono što je najjače, onda pokušavam staviti fokus na nju."
Rezultat je izvanredan. "O jednoj mladosti" svojevrsna je dokumentarna melodrama, film koji nas vodi od fatalnih zaljubljivanja i trenutaka mladenačke sreće do potonuća u životni slom. A tu emociju Ramljak posreduje samo statičnim nizanjem čudesnih crno-bijelih fotografija. Fotografija koje pak preminulog Čaklovića otkrivaju kao najbolje čuvanu tajnu naše novije vizualne umjetnosti. Zahvaljujući ovom generacijskom filmu, te fotografije više nisu nepoznate. Nakon "O jednoj mladosti" Marko Čaklović za Google, vjerujemo, više neće biti nepoznat nitko.